Löydetty 18870 Tulokset: Dã
I reèe im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja æu još dodati na nj; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima." (Prva knjiga o kraljevima 12, 14)
Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako uprilièi Jahve da se ispuni rijeè što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. (Prva knjiga o kraljevima 12, 15)
Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. (Prva knjiga o kraljevima 12, 16)
Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. (Prva knjiga o kraljevima 12, 17)
Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. (Prva knjiga o kraljevima 12, 19)
Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuæu Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. (Prva knjiga o kraljevima 12, 20)
Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. (Prva knjiga o kraljevima 12, 21)
Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izaðe odatle i utvrdi Penuel. (Prva knjiga o kraljevima 12, 25)
Jeroboam reèe u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. (Prva knjiga o kraljevima 12, 26)
Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce æe se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene æe ubiti." (Prva knjiga o kraljevima 12, 27)
Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. (Prva knjiga o kraljevima 12, 29)
To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. (Prva knjiga o kraljevima 12, 30)