Löydetty 18870 Tulokset: Dã
A kad Jeremija izreèe sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga sveæenici i proroci govoreæi: "Platit æeš glavom! (Jeremija 26, 8)
Tada sveæenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je èovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste èuli na svoje uši." (Jeremija 26, 11)
Tada Jeremija reèe starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste èuli. (Jeremija 26, 12)
Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat æe se za zlo kojim vam se zaprijetio. (Jeremija 26, 13)
Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit æete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeèi." (Jeremija 26, 15)
Tada rekoše starješine i sav narod sveæenicima i prorocima: "Ovaj èovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." (Jeremija 26, 16)
Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: (Jeremija 26, 17)
"Mihej Morešeæanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma æe prekriti.' (Jeremija 26, 18)
Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zloèin?" (Jeremija 26, 19)
Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. (Jeremija 26, 20)
A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te rijeèi, tražio je da ga smakne. Èuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. (Jeremija 26, 21)
Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. (Jeremija 26, 24)