Löydetty 18870 Tulokset: Dã
Jahve, nisu li oèi tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Èelo im je tvrðe od litice, odbijaju da se obrate. (Jeremija 5, 3)
Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. (Jeremija 5, 5)
I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziðe iz njih bit æe rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. (Jeremija 5, 6)
"Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uèiniše, u bludnièinu kuæu nagrnuše. (Jeremija 5, 7)
Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? (Jeremija 5, 9)
Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 5, 11)
Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što æe im se zbiti: U oganj æu pretvoriti svoje rijeèi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. (Jeremija 5, 14)
Evo, dovest æu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeè je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neæeš znati, ni razumjeti što govori. (Jeremija 5, 15)
On æe proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kæeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožðe i smokve tvoje, razorit æe ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš." (Jeremija 5, 17)
"Ali ni tada - rijeè je Jahvina - neæu te posve uništiti. (Jeremija 5, 18)
A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, uèini sve ovo?' ti æeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuðim bogovima u svojoj zemlji, služit æete tuðincu u zemlji koja nije vaša!'" (Jeremija 5, 19)
Èujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oèi imaju, a ne vide, uši imaju, a ne èuju! (Jeremija 5, 21)