Löydetty 18870 Tulokset: Dã
"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reèe: 'Neæu da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica. (Jeremija 2, 20)
Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat æe mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijeè je Jahve Gospoda. (Jeremija 2, 22)
"Kako samo možeš reæi: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trèala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si uèinila. Deva brza što krstari stazama svojim, (Jeremija 2, 23)
magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašæe, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu. (Jeremija 2, 24)
Èuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima æu iæi.' (Jeremija 2, 25)
Zašto hoæete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 2, 29)
"Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: maèevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. (Jeremija 2, 30)
Kakva li ste roda? Èujte rijeè Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mraèna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoæemo, neæemo više k tebi!' (Jeremija 2, 31)
Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veæ dana. (Jeremija 2, 32)
Èak su i ruke tvoje omašæene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti æeš odgovarati. (Jeremija 2, 34)
A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.' (Jeremija 2, 35)
I odavde æeš morati otiæi s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti neæeš biti sretna s njima." (Jeremija 2, 37)