Löydetty 3956 Tulokset: Bog
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'" (Prva knjiga Ljetopisa 16, 36)
i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na èast; a Jedutunove sinove da budu vratari. (Prva knjiga Ljetopisa 16, 42)
Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, èini, jer je Bog s tobom." (Prva knjiga Ljetopisa 17, 2)
Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 20)
Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? (Prva knjiga Ljetopisa 17, 21)
Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 22)
Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 24)
Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome sluzi. (Prva knjiga Ljetopisa 17, 26)
David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut, (Prva knjiga Ljetopisa 19, 2)
Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima." (Prva knjiga Ljetopisa 19, 13)
Bilo je to mrsko i u Božjim oèima, pa Bog udari Izraela. (Prva knjiga Ljetopisa 21, 7)
David reèe Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" (Prva knjiga Ljetopisa 21, 8)