Löydetty 3956 Tulokset: Bog
Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. (Poslanica Hebrejima 4, 4)
Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uðoše zbog nepokornosti. (Poslanica Hebrejima 4, 6)
Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda. (Poslanica Hebrejima 4, 7)
Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. (Poslanica Hebrejima 4, 8)
Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. (Poslanica Hebrejima 4, 10)
Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. (Poslanica Hebrejima 5, 1)
I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. (Poslanica Hebrejima 5, 4)
On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: (Poslanica Hebrejima 5, 7)
proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu. (Poslanica Hebrejima 5, 10)
Stoga mimoiðimo poèetnièki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajuæi iznovice temelja: obraæenje od mrtvih djela i vjera u Boga, (Poslanica Hebrejima 6, 1)
To æemo pak uèiniti, dakako, ako Bog da. (Poslanica Hebrejima 6, 3)
Jer zemlja koja se napije kiše što na nju èesto pada i raða raslinjem korisnim onima za koje se i obraðuje, prima blagoslov od Boga; (Poslanica Hebrejima 6, 7)
