Löydetty 3956 Tulokset: Bog
Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. (Knjiga Ezrina 8, 21)
Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju." (Knjiga Ezrina 8, 22)
I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. (Knjiga Ezrina 8, 23)
izmjerih im srebro, zlato i posuðe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega. (Knjiga Ezrina 8, 25)
I rekoh im: "Vi ste Jahvi posveæeni; ovo je posuðe posveæeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. (Knjiga Ezrina 8, 28)
Sveæenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuðe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega. (Knjiga Ezrina 8, 30)
Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da poðemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljaèkaša. (Knjiga Ezrina 8, 31)
Èetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuðe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. (Knjiga Ezrina 8, 33)
oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. (Knjiga Ezrina 8, 35)
Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve. (Knjiga Ezrina 9, 4)
A o veèernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i ogrtaèa, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, (Knjiga Ezrina 9, 5)
Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. (Knjiga Ezrina 9, 7)
