Löydetty 3174 Tulokset: Ana

• Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - (Ezekiel 1, 2)

• Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše. (Ezekiel 1, 28)

• I reèe mi: "Sine èovjeèji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetnièkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. (Ezekiel 2, 3)

• I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!" (Ezekiel 2, 10)

• Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao omamljen. (Ezekiel 3, 15)

• Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina: (Ezekiel 3, 16)

• Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko æeš dana nositi njihov grijeh. (Ezekiel 4, 4)

• Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit æeš grijeh doma Izraelova. (Ezekiel 4, 5)

• A kad to završiš, èetrdeset æeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. (Ezekiel 4, 6)

• Uzmi pšenice, jeèma, boba, leæe, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest æeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. (Ezekiel 4, 9)

• Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih nièega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uðe meso neèisto." (Ezekiel 4, 14)

• i spoznat æe da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali meðu kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. (Ezekiel 6, 13)