Löydetty 6895 Tulokset: Ako

• Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i èudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anðeo Gospodnji. (Tobija 12, 21)

• tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On æe te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali æe se opet smilovati sinovima pravednih. (Tobija 13, 10)

• I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti što je nagovijestio prorok Jona. (Tobija 14, 8)

• Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. (Tobija 14, 9)

• Sinko moj, razmotri što Aman uèini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siðe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. (Tobija 14, 10)

• Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi èastan ukop. (Tobija 14, 11)

• Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašæu Ninive. (Tobija 14, 14)

• Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu èetrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaæi golema vojska s povorkom pješaka. (Judita 1, 4)

• Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. (Judita 1, 6)

• Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se riješi zauvijek. (Judita 1, 15)

• Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj palaèi Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisliše tajnu osnovu o izvršenju osvete nad svakom pokrajinom, kako on veæ bijaše kazao. (Judita 2, 1)

• Zatim, kako završi vijeæanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: (Judita 2, 4)