Löydetty 163 Tulokset: živa voda

  • Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama. (Jošua 7, 5)

  • A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. (Jošua 8, 23)

  • Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; (Jošua 16, 1)

  • Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siðite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana." Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana. (Knjiga o sucima 7, 24)

  • Tad Jahve rasijeèe udubinu što je kod Lehija i voda poteèe iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. (Knjiga o sucima 15, 19)

  • I živa uhvati Agaga, amaleèkog kralja, a sav narod zatre oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kleto uništenje. (Prva knjiga o Samuelu 15, 8)

  • Tada David doðe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reèe: "Jahve je preda mnom prodro meðu moje neprijatelje kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. (Druga knjiga o Samuelu 5, 20)

  • Tada æemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit æemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i neæemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. (Druga knjiga o Samuelu 17, 12)

  • On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. (Druga knjiga o Samuelu 22, 17)

  • Èetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske, èetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poèeo je Salomon graditi Dom Jahvin. (Prva knjiga o kraljevima 6, 1)

  • Temelji su Hramu Jahvinu bili položeni èetvrte godine, mjeseca Ziva; (Prva knjiga o kraljevima 6, 37)

  • Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. (Prva knjiga o kraljevima 18, 35)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina