Mosaico decorativo

Löydetty 8287 Tulokset: Što

  • Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno. (Daniel 13, 63)

  • I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. (Daniel 14, 4)

  • Stoga mu reèe kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" (Daniel 14, 5)

  • Tada æe kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" (Daniel 14, 6)

  • Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet æe Daniel što pogrdi Bela." (Daniel 14, 8)

  • Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. (Daniel 14, 12)

  • Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" (Daniel 14, 18)

  • Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istraži èije su ovo stope!" (Daniel 14, 19)

  • "Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj. (Daniel 14, 20)

  • I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. (Daniel 14, 21)

  • A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. (Daniel 14, 23)

  • I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. (Daniel 14, 30)


"Quando a videira se separa da estaca que a sustenta, cai e apodrece." São Padre Pio de Pietrelcina