Löydetty 8287 Tulokset: Što
Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vjeènosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što æe još doæi! (Izaija 44, 7)
Gle, svi æe štovatelji likova biti osramoæeni, izraðivaèi njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast æe se i postidjeti odjednom. (Izaija 44, 11)
Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblièje, da stoji u hramu. (Izaija 44, 13)
Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." (Izaija 44, 17)
nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga; (Izaija 45, 6)
Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je meðu glinenim sudovima! Kaže li glina lonèaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!" (Izaija 45, 9)
Jao onom koji kaže ocu: "Što si rodio?" Ili ženi: "Što si na svijet dala?" (Izaija 45, 10)
Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mraène zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: 'Tražite me u pustoši.' Ja, Jahve, govorim pravo i naviještam èestito." (Izaija 45, 19)
"Saberite se i doðite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izraðen od drveta i mole boga koji ih spasit' ne može. (Izaija 45, 20)
govoreæi: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu æe doæi, postiðeni, svi što na nj su bjesnjeli. (Izaija 45, 24)
Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. (Izaija 46, 1)
Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. (Izaija 46, 2)