Löydetty 8287 Tulokset: Što
Antioh se uznio u srcu, ne misleæi da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na graðane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 17)
I da nije bilo tolikog mnoštva grijeha, i njega bi, èim bi ušao, udarci bièa odvratili od drskosti, kao što su odvratili i Heliodora, koga bijaše poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 18)
Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 19)
Zato je i samo mjesto, imajuæi udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zapušteno zbog srdžbe Svemoguæega, bit æe opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 20)
Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuæu i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misleæi u svojoj oholosti da zemlju može uèiniti plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce! (Druga knjiga o Makabejcima 5, 21)
Za nadstojnike, pak, koji æe zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po æudi surovijega od onoga koji ga je postavio; (Druga knjiga o Makabejcima 5, 22)
pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta. (Druga knjiga o Makabejcima 6, 2)
Pogani ispuniše Hram raspuštenošæu i pijankama. Zabavljali su se s djevojèurama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno. (Druga knjiga o Makabejcima 6, 4)
Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili. (Druga knjiga o Makabejcima 6, 11)
ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera naših grijeha. (Druga knjiga o Makabejcima 6, 15)
Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu. (Druga knjiga o Makabejcima 6, 20)
Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje èasne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje. (Druga knjiga o Makabejcima 6, 23)
