Löydetty 8287 Tulokset: Što
U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." (Judita 7, 28)
Proðe li tih pet dana bez ikakve pomoæi, izvršit æu što tražite." (Judita 7, 31)
Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve jeèma. (Judita 8, 2)
Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunèanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta izmeðu Dotaina i Balamona. (Judita 8, 3)
Bila je lijepa i naoèita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela. (Judita 8, 7)
Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna. (Judita 8, 8)
Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati grad Asircima. (Judita 8, 9)
Doðoše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeðu Boga i vas i rekli da æete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreðenom roku ne pomogne. (Judita 8, 11)
Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako æete dokuèiti Boga koji je stvorio sve to? Kako æete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braæo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! (Judita 8, 14)
Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva naèinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. (Judita 8, 18)
Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neæe napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena. (Judita 8, 20)
Pokolj braæe naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit æe na glavu našu meðu poganima meðu kojima æemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare, (Judita 8, 22)
