Löydetty 7831 Tulokset: Æe
Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod æe otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare. (Baruh 6, 30)
Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. (Baruh 6, 32)
Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet æe se! (Baruh 6, 38)
Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. (Baruh 6, 47)
Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveæenici se meðu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju; (Baruh 6, 48)
Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema! (Baruh 6, 50)
Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu? (Baruh 6, 51)
Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi æe sveæenici pobjeæi i spasiti se, dok æe oni ondje izgorjeti kao grede. (Baruh 6, 54)
Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoæi. (Baruh 6, 57)
Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. (Baruh 6, 71)
rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. (Ezekiel 1, 3)
A posred tih biæa vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruæe zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. (Ezekiel 1, 13)
