Löydetty 7831 Tulokset: Æe
Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sveæenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorèine. (Tužaljke 1, 4)
Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa. (Tužaljke 1, 6)
Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao neèistoæa ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plaèe i natrag se okreæe. (Tužaljke 1, 8)
Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kæerku Judinu. (Tužaljke 1, 15)
Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji sveæenici i starješine pogiboše u gradu tražeæi hrane da bi ponovo živnuli. (Tužaljke 1, 19)
Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kæer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! (Tužaljke 2, 1)
Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrðave kæeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. (Tužaljke 2, 2)
Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajuæi sve što mu drago bijaše. Na šator Kæeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. (Tužaljke 2, 4)
K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kæeri Judinoj uzdisaje i jecaje. (Tužaljke 2, 5)
Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika. (Tužaljke 2, 6)
Jahve naumi razvaliti zidove Kæeri sionske. Nape uže mjernièko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziðe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. (Tužaljke 2, 8)
Starješine Kæeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. (Tužaljke 2, 10)
