Löydetty 741 Tulokset: Æeš
jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doæi æe Židovima pomoæ i spas s druge strane, a ti æeš s kuæom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske èasti zbog èasa kao što je ovaj?" (Estera 4, 14)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
Kralj joj reèe: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit æeš je!" (Estera 5, 3)
Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit æeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit æe ti!" (Estera 5, 6)
te isprièa Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si poèeo posrtati, pripada židovskom rodu, neæeš ga nadjaèati, nego æe te on zacijelo oboriti." (Estera 6, 13)
Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æeš biti. (Knjiga o Jobu 5, 21)
Suši i studeni ti æeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neæeš. (Knjiga o Jobu 5, 22)
Sklopit' ti æeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru æe biti. (Knjiga o Jobu 5, 23)
U šatoru svome mir æeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut æe stajat. (Knjiga o Jobu 5, 24)
Koljeno æeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. (Knjiga o Jobu 5, 25)
U grob ti æeš leæi kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. (Knjiga o Jobu 5, 26)
Kada æeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaèku progutat'? (Knjiga o Jobu 7, 19)