1. David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?"

2. A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to biti!"

3. Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmeðu mene i smrti."

4. Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da uèinim za tebe?"

5. A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veèera.

6. Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.'

7. Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je èvrsto naumio da me pogubi.

8. Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?"

9. A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja ne bih dojavio?"

10. David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?"

11. Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u polje.

12. Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja æu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,

13. neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem!

14. Ako ja još budem živ, moæi æeš mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li umrem,

15. ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

16. neka ime Jonatanovo ne išèezne s domom Šaulovim, inaèe æe Jahve tražiti o tome raèun od Davida."

17. Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.

18. Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno.

19. Prekosutra æe se još oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš.

20. A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam onamo.

21. A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga!

22. Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiði, jer te Jahve šalje odavde.

23. A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka!"

24. Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlaðak, kralj je sjeo za stol da jede.

25. Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno.

26. Ali Šaul ne reèe ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit æe da nije èist."

27. Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni juèer ni danas?"

28. A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.

29. Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola."

30. Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majèinu krilu!

31. Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neæeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuðen na smrt."

32. A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reèe mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je uèinio?"

33. Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluèio da ubije Davida.

34. Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio.

35. Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak.

36. I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.

37. Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?"

38. Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru.

39. Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se radi.

40. Nato Jonatan preda oružje momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!"

41. Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.

42. Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"





“Meu Deus, perdoa-me. Nunca Te ofereci nada na minha vida e, agora, por este pouco que estou sofrendo, em comparação a tudo o que Tu sofreste na Cruz, eu reclamo injustamente!” São Padre Pio de Pietrelcina