Druga knjiga o kraljevima, 7
16. I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj.
16. I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj.
2 Kraljevi 7 bavi se oslobađanjem Samarije od gladi koje su Sirijci nametnuli božanskom intervencijom. Poglavlje započinje proročanstvom proroka Elizeja da će u gradu biti velika zaliha hrane. To se događa kroz strah koji Bog nameće Sirijcima, koji napuštaju zalihe i bježe. Četiri gubavca, isključena iz grada, pronalaze blago koje su ostavili Sirijci i dijele vijesti sa Samaritanima, koji napokon uživaju u obilju. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 2 kraljeva 7.
Psalam 33:18: "Ali Gospodinove oči su na onima koji ga se boje, nad onima koji čekaju njegovu milost." Prorok Elizej vjeruje Božjoj intervenciji da spasi narod Samarije od gladi, a to je samopouzdanje pojačano sigurnošću da je Bog svjestan onih koji ga se boje i čekaju njegovu milost.
Izreke 21:1: "Kraljevo srce je poput potoka vode u ruci Gospodnje; on ga nasloni gdje god želi." Božanska intervencija u Samarijskoj situaciji demonstracija je Božje moći i suvereniteta, koji je u stanju utjecati na čak i vladare stranih naroda da ispune svoje svrhe.
Izaija 33:6: "I postojat će stabilnost u vašim vremenima, obilje spasenja, mudrosti i znanja; i strah od Gospodina bit će vaše blago." Obilje koje dolazi u Samariju nakon bijega Sirijaca znak je Božje dobrote i brige prema svom narodu koji može uživati u stabilnosti i spasenju.
Jeremiah 51:10: "Gospodin je upalio našu pravednost; dođi i na Sionu proglasio djelo Gospodinovo, naš Bože." Otkrivanje blaga koje su Sirijci ostavili gubavci svjedočanstvo je Božjeg djela da oslobodi svoj narod od gladi i ugnjetavanja.
Ivan 6:35: "Isus im je rekao: Ja sam kruh života; onaj koji dolazi k meni neće biti gladan, a onaj koji vjeruje u mene nikada neće žeđ." Božanska intervencija u Samariji prefiguracija je Božje ljubavi i brige za svoj narod u svakom trenutku, a kulminirala je u Isusovoj osobi, kruhu života koji zadovoljava sve duhovne i fizičke potrebe.
“Não sejamos mesquinhos com Deus que tanto nos enriquece.” São Padre Pio de Pietrelcina
