Katolinen Raamattu
 

Druga knjiga o kraljevima, 18

17. Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.

Aiheeseen liittyvät säkeet Druga knjiga o kraljevima, 18:

Poglavlje 18 od 2 kraljeva govori priču o Ezekiji, kralju Jude, i njegovoj borbi protiv Senaqueribea, kralja Asirije. Hezekiah vodi vjerske reforme u Judi i odbija podnijeti zahtjeve Senaqueribea. Senaqueribe upada Judu, ali Ezekija traži pomoć Bogu, a asirska vojska na kraju trpi veliki poraz. Ispod je pet stihova povezanih s temama koje su upućene u 2 kraljeva 18.

2 kronike 29:3: "U prvoj godini njegove vladavine, u prvom mjesecu otvorio je vrata Gospodnjeg doma i primijetio ih." Ovaj stih pokazuje prvu akciju Ezekije kao kralja Jude, koji je bio vodeći vjerske reforme u zemlji.

2 Kronike 30:6: "Stoga su glasnici išli s slovima u ruci kroz sve gradove Ephraima i Manasseha, pa čak i zebulom; ali rugajući im se i rugajući im." Ovaj stih pokazuje odbacivanje vjerskih reformi koje su neki od stanovnika sjevernog kraljevstva vodili Ezekiah.

Izaija 36:4: "Tada im je Rabsaqué rekao:" Reci Hezekiah: Tako kaže Veliki kralj, kralj Asirije, u kojem vjerujete? "Ovaj stih pokazuje početak Senaqueribovih zahtjeva prema Ezekiji, koji je uključivao predaju Jude.

Izaija 37:14: "Tada je Ezekija primila pismo od ruku glasnika i pročitao ga; i popeo se u Gospodinovu kuću i pružio ruku pred Gospodinom." Ovaj stih pokazuje Hezekijin odgovor na Senaqueribeovo pismo koje je tražilo od Boga za pomoć da zaštiti svoje kraljevstvo.

Izaija 37:36: "Tada je Gospodinov anđeo izašao i ubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom logoru; i kad su muškarci ustali ujutro, evo, svi su bili leševi." Ovaj stih pokazuje božansku intervenciju u bitci između Jude i Asirije, što je rezultiralo velikom pobjedom za Ezekiju i njegovu vojsku.





“Apóie-se, como faz Nossa Senhora, à cruz de Jesus e nunca lhe faltará conforto”. São Padre Pio de Pietrelcina