Djela apostolska, 17

1. Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga.

2. Po obièaju uðe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.

3. Tumaèio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješæujem."

4. Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.

5. Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uliènjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuæu Jasonovu tražeæi da se Pavao i Sila izvedu pred narod.

6. Kako ih ne naðoše, odvukoše Jasona i neke od braæe pred gradske glavare vièuæi: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet.

7. Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus."

8. Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to èuli

9. te oni od Jasona i ostalih uzeše jamèevinu pa ih pustiše.

10. Braæa su pak brže-bolje noæu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu.

11. Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeè sa svom spremnošæu i danomice istraživali Pisma, da li je to tako.

12. Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grèkih žena i muževa.

13. Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješæuje rijeè Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu.

14. Braæa tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje.

15. Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseæi Sili i Timoteju zapovijed da što prije doðu k njemu.

16. Dok ih je u Ateni išèekivao, ogorèi se Pavao u duši promatrajuæi kako je grad pokumiren.

17. Meðutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.

18. Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoièkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reæi ta èavka?" Drugi pak: "Navješæuje, èini se, neke tuðe bogove." Jer navješæivaše Isusa i uskrsnuæe.

19. Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauèavaš?

20. Èudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti."

21. Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.

22. Tada Pavao stade posred Areopaga i reèe: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.

23. Doista, prolazeæi i promatrajuæi vaše svetinje naðoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješæujem."

24. "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;

25. i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

26. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreðena vremena i meðe prebivanja njihova

27. da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.

28. U njemu doista živimo, mièemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo èak i rod!"

29. "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slièno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i maštom ljudskom."

30. "I ne obaziruæi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate

31. jer ustanovi Dan u koji æe suditi svijetu po pravdi, po Èovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."

32. Kad èuše "uskrsnuæe od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još æemo te o tom slušati!"

33. Tako se Pavao povuèe od njih.

34. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; meðu njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.