Katolinen Raamattu
 

Baruh, 6

50. Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema!

Aiheeseen liittyvät säkeet Baruh, 6:

Baruc 6 posljednje je poglavlje knjige Baruca i bavi se štovanjem idola i važnosti istinskog štovanja Boga. Poglavlje osuđuje štovanje idola i ističe superiornost Boga nad svim stvarima. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Baruc 6, reda blizine poglavlja:

Izaija 44:9-10: "Oni koji formiraju slike skulpture sve su to ispraznost, a najpoželjnije od njih nisu bez gnijezda; i i njihovi vlastiti obrtnici i oni koji se u njih vjeruju su slijepi; da se sram. Tko formira Boga i spaja sliku skulpture, koja nije nikakva? " Ovaj stih osuđuje obožavanje idola, središnju temu u Barucu 6.

Ponovljeni zakon 5:7-9: "Nećete imati druge bogove prije mene. Nećete ga napraviti isklesanom sliku, niti bilo kakav lik na nebu, niti ispod zemlje, niti u vodama ispod zemlje. Služiti im; jer ja, Gospodin tvoj Bog, ja sam ljubomoran Bog. " Ovaj stih također osuđuje štovanje idola, središnju temu u Barucu 6.

Psalam 115:4-8: "Njihovi su idoli srebrni i zlato, rad čovjekovih ruku. Imaju usta, ali ne govore; imaju oči, ali ne vide; imaju uši, ali ne čuju; Imaju nos, ali ne mirišu; imaju ruke, ali ne osjećaju se; imaju stopala, ali ne hodaju; iz grla vam ne izlazi zvuk. " Ovaj stih također osuđuje štovanje idola i ističe Božju superiornost u svim stvarima, teme koje su se uputile u Baruc 6.

Ivan 4,24: "Bog je duh, i potrebno je onima koji ga obožavaju da ga obožavaju u duhu i istini." Ovaj stih naglašava važnost istinskog štovanja Boga, temu koja se upućuje u Baruc 6.

1. Korinćanima 10:14: "Stoga sam, moj voljeni, pobjegao od idolopoklonstva." Ovaj stih također osuđuje štovanje idola, središnju temu u Barucu 6.





“A natureza humana também quer a sua parte. Até Maria, Mãe de Jesus, que sabia que por meio de Sua morte a humanidade seria redimida, chorou e sofreu – e como sofreu!” São Padre Pio de Pietrelcina