Prva knjiga o Samuelu, 16

1. Jahve reèe Samuelu: "Dokle æeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poði na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam izmeðu njegovih sinova izabrao sebi kralja."

1. Dixitque Dominus ad Samuelem: “Usquequo tu luges Saul, cum ego proiecerim eum, ne regnet super Israel? Imple cornu tuum oleo et veni, ut mittam te ad Isai Bethlehemitem; providi enim in filiis eius mihi regem”.

2. A Samuel reèe: "Kako bih mogao iæi onamo? Šaul æe to èuti i ubit æe me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!'

2. Et ait Samuel: “Quomodo vadam? Audiet enim Saul et interficiet me”. Et ait Dominus: “Vitulam de armento tolles in manu tua et dices: “Ad immolandum Domino veni”.

3. I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja æu te sam pouèiti što æeš èiniti: pomazat æeš onoga koga ti kažem."

3. Et vocabis Isai ad victimam; et ego ostendam tibi quid facias, et unges quemcumque monstravero tibi”.

4. Samuel uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršæuæi doðu u susret i zapitaju: "Znaèi li tvoj dolazak dobro?"

4. Fecit ergo Samuel, sicut locutus est ei Dominus, venitque in Bethlehem. Et expaverunt seniores civitatis occurrentes ei dixeruntque: “Pacificusne ingressus tuus?”.

5. Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Oèistite se i doðite sa mnom na žrtvu!" Potom oèisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.

5. Et ait: “Pacificus; ad immolandum Domino veni. Sanctificamini et venite mecum, ut immolem”. Sanctificavit ergo Isai et filios eius et vocavit eos ad sacrificium.

6. Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reèe u sebi: "Jamaèno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!"

6. Cumque ingressi essent, vidit Eliab et ait: “Absque dubio coram Domino est christus eius!”.

7. Ali Jahve reèe Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda èovjek: èovjek gleda na oèi, a Jahve gleda što je u srcu."

7. Et dixit Dominus ad Samuelem: “Ne respicias vultum eius neque altitudinem staturae eius, quoniam abieci eum; nec iuxta intuitum hominis iudico: homo enim videt ea, quae parent, Dominus autem intuetur cor”.

8. Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reèe: "Ni ovoga Jahve nije izabrao."

8. Et vocavit Isai Abinadab et adduxit eum coram Samuele, qui dixit: “Nec hunc elegit Dominus”.

9. Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reèe: "Ni ovoga Jahve nije izabrao."

9. Adduxit autem Isai Samma, de quo ait: “Etiam hunc non elegit Dominus”.

10. Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reèe Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."

10. Adduxit itaque Isai septem filios suos coram Samuele, et ait Samuel ad Isai: “Non elegit Dominus ex istis”.

11. Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlaði, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reèe Jišaju: "Pošalji po njega, jer neæemo sjedati za stol dok on ne doðe."

11. Dixitque Samuel ad Isai: “Numquid iam completi sunt filii?”. Qui respondit: “Adhuc reliquus est minimus et pascit oves”. Et ait Samuel ad Isai: “Mitte et adduc eum; nec enim discumbemus prius quam huc ille venerit”.

12. Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oèiju i krasna stasa. I Jahve reèe Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!"

12. Misit ergo et adduxit eum; erat autem rufus et pulcher aspectu decoraque facie. Et ait Dominus: “Surge, unge eum; ipse est enim”.

13. Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braæe. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

13. Tulit igitur Samuel cornu olei et unxit eum in medio fratrum eius; et directus est spiritus Domini in David a die illa et in reliquum. Surgensque Samuel abiit in Rama.

14. Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati.

14. Spiritus autem Domini recessit a Saul, et exagitabat eum spiritus nequam a Domino.

15. Tada rekoše Šaulu sluge njegove: "Evo, zao duh Božji salijeæe te.

15. Dixeruntque servi Saul ad eum: “Ecce spiritus Dei malus exagitat te.

16. Zato neka naš gospodar zapovjedi, pa æe sluge tvoje potražiti èovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Božji, neka onaj udara u harfu pa æe ti biti bolje."

16. Iubeat dominus noster, et servi tui, qui coram te sunt, quaerant hominem scientem psallere cithara, ut, quando arripuerit te spiritus Dei malus, psallat manu sua, et levius feras”.

17. Šaul reèe svojim slugama: "Naðite mi èovjeka koji umije vješto udarati u harfu i dovedite ga k meni!"

17. Et ait Saul ad servos suos: “Providete mihi aliquem bene psallentem et adducite eum ad me”.

18. Jedan od njegovih slugu odgovori i reèe: "Ja sam vidio jednog sina Betlehemca Jišaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i èovjek ratnik, vješt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim."

18. Et respondens unus de pueris ait: “Ecce vidi filium Isai Bethlehemitae scientem psallere et fortissimum robore et virum bellicosum et prudentem in verbis et virum pulchrum; et Dominus est cum eo”.

19. Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poruèi mu: "Pošalji mi svoga sina Davida (koji je kod stada)!"

19. Misit ergo Saul nuntios ad Isai dicens: “Mitte ad me David filium tuum, qui est in pascuis”.

20. A Jišaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Šaulu po svome sinu Davidu.

20. Tulitque Isai asinum cum pane et utre vini et haedo de capris uno et misit per manum David filii sui Sauli.

21. Tako David doðe k Šaulu i stupi u njegovu službu. I Šaul ga veoma zavolje i David posta njegov štitonoša.

21. Et venit David ad Saul et stetit coram eo; at ille dilexit eum nimis, et factus est eius armiger.

22. Potom Šaul posla k Jišaju i poruèi mu: "Neka David ostane kod mene u službi, jer je stekao moju naklonost."

22. Misitque Saul ad Isai dicens: “Stet David in conspectu meo; invenit enim gratiam in oculis meis”.

23. I kad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega.

23. Igitur, quandocumque spiritus Dei arripiebat Saul, David tollebat citharam et percutiebat manu sua; et refocillabatur Saul et levius habebat: recedebat enim ab eo spiritus malus.