Prva knjiga o kraljevima, 22

1. Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela.

1. Transierunt igitur tres anni absque bello inter Syriam et Israel.

2. Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.

2. In anno autem tertio descendit Iosaphat rex ludae ad regem Israel,

3. Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."

3. dixitque rex Israel ad servos suos: “Ignoratis quod nostra sit Ramoth Galaad et neglegimus tollere eam de manu regis Syriae?”.

4. Zatim reèe Jošafatu: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji."

4. Et ait ad Iosaphat: “Veniesne mecum ad proeliandum in Ramoth Galaad?”.

5. Tada Jošafat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom."

5. Dixitque Iosaphat ad regem Israel: “Sicut ego sum, ita et tu; populus meus et populus tuus unum sunt, et equites mei et equites tui”. Dixitque Iosaphat ad regem Israel: “Quaere, oro te, hodie sermonem Domini”.

6. Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke."

6. Congregavit ergo rex Israel prophetas quadringentos circiter viros et ait ad eos: “Ire debeo in Ramoth Galaad ad bellandum, an quiescere?”. Qui responderunt: “Ascende, et dabit Dominus in manu regis”.

7. Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?"

7. Dixit autem Iosaphat: “Non est hic et alius propheta Domini, ut interrogemus per eum?”.

8. Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!"

8. Et ait rex Israel ad Iosaphat: “Remansit vir unus, per quem possimus interrogare Dominum; sed ego odi eum, quia non prophetat mihi bonum sed malum: Michaeas filius Iemla”. Cui Iosaphat ait: “Ne loquaris ita, rex”.

9. Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja."

9. Vocavit ergo rex Israel eunuchum quendam et dixit ei: “Festina adducere Michaeam filium Iemla”.

10. Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.

10. Rex autem Israel et Iosaphat rex Iudae sedebat unusquisque in solio suo vestiti cultu regio in area iuxta ostium portae Samariae; et universi prophetae prophetabant in conspectu eorum.

11. Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Njima æeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'."

11. Fecit quoque sibi Sedecias filius Chanaana cornua ferrea et ait: “Haec dicit Dominus: His ventilabis Syriam, donec deleas eam”.

12. Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead i uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke."

12. Omnesque prophetae similiter prophetabant dicentes: “Ascende in Ramoth Galaad et vade prospere, et tradet Dominus in manu regis”.

13. Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!"

13. Nuntius vero, qui ierat ut vocaret Michaeam, locutus est ad eum dicens: “Ecce sermones prophetarum ore uno regi bona praedicant; sit ergo sermo tuus similis eorum, et loquere bona”.

14. Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Jahve kaže!"

14. Cui Michaeas ait: “Vivit Dominus quia, quodcumque dixerit mihi Dominus, hoc loquar!”.

15. Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æeš: Jahve æe ga dati u ruke kraljeve."

15. Venit itaque ad regem, et ait illi rex: “Michaea, ire debemus in Ramoth Galaad ad proeliandum, an cessare?”. Cui ille respondit: “Ascende et vade prospere, et tradet Dominus in manu regis”.

16. Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?"

16. Dixit autem rex ad eum: “Iterum atque iterum adiuro te, ut non loquaris mihi, nisi quod verum est in nomine Domini”.

17. Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate.'"

17. Et ille ait: “Vidi cunctum Israel dispersum in montibus quasi oves non habentes pastorem. Et ait Dominus: “Non habent isti dominum; revertatur unusquisque in domum suam in pace””.

18. Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo!"

18. Dixit ergo rex Israel ad Iosaphat: “Numquid non dixi tibi quia non prophetat mihi bonum sed semper malum?”.

19. A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.

19. Ille vero addens ait: “Propterea audi sermonem Domini: Vidi Dominum sedentem super solium suum et omnem exercitum caeli assistentem ei a dextris et a sinistris.

20. Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono.

20. Et ait Dominus: “Quis decipiet Achab, ut ascendat et cadat in Ramoth Galaad?”. Et dixit unus verba huiuscemodi et alius aliter.

21. Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?'

21. Egressus est autem spiritus et stetit coram Domino et ait: “Ego decipiam illum”. Cui locutus est Dominus: “In quo?”.

22. On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!'

22. Et ille ait: “Egrediar et ero spiritus mendax in ore omnium prophetarum eius”. Et dixit Dominus: “Decipies et praevalebis; egredere et fac ita”.

23. Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješæuje zlo."

23. Nunc igitur ecce dedit Dominus spiritum mendacii in ore omnium prophetarum tuorum, qui hic sunt, et Dominus locutus est contra te malum”.

24. Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

24. Accessit autem Sedecias filius Chanaana et percussit Michaeam in maxillam et dixit: “Quomodo transivit spiritus Domini a me, ut loqueretur tibi?”.

25. Mihej odgovori: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ."

25. Et ait Michaeas: “Visurus es in die illa, quando ingredieris cubiculum intra cubiculum, ut abscondaris”.

26. Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu.

26. Et ait rex Israel: “Tolle Michaeam, et maneat apud Amon principem civitatis et apud Ioas filium regis,

27. Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

27. et dic eis: “Haec dicit rex: Mittite virum istum in carcerem et sustentate eum pane tribulationis et aqua angustiae, donec revertar in pace””.

28. Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!"

28. Dixitque Michaeas: “Si reversus fueris in pace, non est locutus Dominus in me”. Et ait: “Audite, populi omnes!”.

29. Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.

29. Ascendit itaque rex Israel et Iosaphat rex Iudae in Ramoth Galaad.

30. Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj.

30. Dixitque rex Israel ad Iosaphat: “Mutato aspectu ineundum est proelium; tu autem induere vestibus tuis”. Porro rex Israel mutavit aspectum et ingressus est bellum.

31. Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"

31. Rex autem Syriae praeceperat principibus curruum triginta duobus dicens: “Non pugnabitis contra minorem et maiorem quempiam, nisi contra regem Israel solum”.

32. Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.

32. Cum ergo vidissent principes curruum Iosaphat, suspicati sunt quod ipse esset rex Israel et impetu facto pugnabant contra eum. Et exclamavit Iosaphat;

33. A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.

33. intellexeruntque principes curruum quod non esset rex Israel et cessaverunt ab eo.

34. Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro."

34. Vir autem quidam tetendit arcum in incertum sagittam dirigens et percussit regem Israel inter iuncturas et loricam. At ille dixit aurigae suo: “Verte manum tuam et eice me de exercitu, quia graviter vulneratus sum”.

35. Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.

35. Aggravatum est ergo proelium in die illa; et rex Israel stabat in curru suo contra Syros et mortuus est vespere: fluebat autem sanguis plagae in sinum currus.

36. O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!

36. Et clamor insonuit in universo exercitu ad solis occasum: “Unusquisque revertatur in civitatem et in terram suam!”.

37. Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.

37. Mortuus est igitur rex et perlatus est Samariam; sepelieruntque regem in Samaria.

38. Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve.

38. Et laverunt currum eius in piscina Samariae; et linxerunt canes sanguinem eius, et scorta laverunt se iuxta verbum Domini, quod locutus fuerat.

39. Ostala povijest Ahabova, sve što je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

39. Reliqua vero gestorum Achab et universa, quae fecit, et domus eburnea, quam aedificavit, cunctaeque urbes, quas exstruxit, nonne haec scripta sunt in libro annalium regum Israel?

40. Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

40. Dormivit ergo Achab cum patribus suis; et regnavit Ochozias filius eius pro eo.

41. Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.

41. Iosaphat vero filius Asa regnare coeperat super Iudam anno quarto Achab regis Israel;

42. Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva.

42. triginta quinque annorum erat, cum regnare coepisset, et viginti quinque annos regnavit in Ierusalem. Nomen matris eius Azuba filia Selachi.

43. Išao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi što je pravo u oèima Jahvinim.

43. Et ambulavit in omni via Asa patris sui et non declinavit ex ea; fecitque, quod rectum erat in conspectu Domini.

44. Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama.

44. Verumtamen excelsa non abstulit; adhuc enim populus sacrificabat et adolebat in excelsis.

45. Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.

45. Pacemque fecit Iosaphat cum rege Israel.

46. Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

46. Reliqua autem gestorum Iosaphat et opera eius, quae fortiter gessit, et proelia, nonne haec scripta sunt in libro annalium regum Iudae?

47. Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.

47. Sed et reliquias prostibulorum, qui remanserant in diebus Asa patris eius, abstulit de terra.

48. Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.

48. Nec erat tunc rex in Edom sed praefectus regius.

49. Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.

49. Rex vero Iosaphat fecerat naves Tharsis, quae navigarent in Ophir propter aurum; et ire non potuerunt, quia confractae sunt in Asiongaber.

50. Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati.

50. Tunc ait Ochozias filius Achab ad Iosaphat: “Vadant servi mei cum servis tuis in navibus”. Et noluit Iosaphat.

51. Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

51. Dormivitque Iosaphat cum patribus suis et sepultus est cum eis in civitate David patris sui; regnavitque Ioram filius eius pro eo.

52. Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.

52. Ochozias autem filius Achab regnare coeperat super Israel in Samaria anno septimo decimo Iosaphat regis Iudae regnavitque super Israel duobus annis.

53. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.

53. Et fecit malum in conspectu Domini et ambulavit in via patris sui et matris suae et in via Ieroboam filii Nabat, qui peccare fecit Israel;

54. Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.

54. servivit quoque Baal et adoravit eum et irritavit Dominum, Deum Israel, iuxta omnia, quae fecerat pater eius.