Mihej, 7
1. Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgaè poslije jematve: nema bobice grožða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim!
1. Vae mihi, quia factum est mihi sicut congregata messe, sicut collecta vindemia! Non est botrus ad comedendum, nec praecoqua ficus, quam desideravit anima mea.
2. Vjernici su išèezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mrežu postavlja.
2. Periit pius de terra, et rectus in hominibus non est; omnes in sanguine insidiantur, vir fratrem suum rete venatur.
3. Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odluèuje.
3. Ad malum manus eorum paratae sunt; princeps postulat, et iudex est pro mercede, et magnus manifestat desiderium animae suae; vae eis, qui pervertunt illud!
4. I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.
4. Qui optimus in eis, est quasi paliurus, et, qui rectus, quasi spina de saepe; dies speculatorum tuorum, visitatio tua venit: nunc erit confusio eorum.
5. Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.
5. Nolite credere amico, nolite confidere in proximo; ab ea, quae dormit in sinu tuo, custodi claustra oris tui;
6. Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukuæanin.
6. quia filius contumeliam facit patri, filia consurgit adversus matrem suam, nurus adversus socrum suam: inimici hominis domestici eius.
7. A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog moj mene æe uslišati.
7. Ego autem ad Dominum aspiciam, exspectabo Deum salvatorem meum; audiet me Deus meus.
8. Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?
8. Ne laeteris, inimica mea, super me quia cecidi: consurgam; cum sedeo in tenebris, Dominus lux mea est.
9. Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost, gledat æu pravednost njegovu.
9. Iram Domini porto, quoniam peccavi ei, donec iudicet causam meam et faciat iudicium meum; educet me in lucem, videbo iustitiam eius.
10. Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad je ugledam: ona æe biti zgažena kao blato na putu.
10. Et aspiciet inimica mea et operietur confusione, quae dicit ad me: “Ubi est Dominus Deus tuus?”. Oculi mei videbunt in eam; nunc erit in conculcationem ut lutum platearum.
11. Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se prostirati tvoje granice!
11. Dies veniet ut aedificentur maceriae tuae; in die illa dilatabuntur fines tui.
12. Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.
12. In die illa usque ad te venient habitantes ab Assyria usque ad Aegyptum et ab Aegypto usque ad flumen et a mari usque ad mare et a monte usque ad montem.
13. Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.
13. Terra autem erit in desolationem propter habitatores suos et propter fructum operum eorum.
14. Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane!
14. Pasce populum tuum in virga tua, gregem hereditatis tuae, habitantes solos in saltu, in medio hortorum; pascantur Basan et Galaad iuxta dies antiquos.
15. Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam èudesa!
15. Secundum dies egressionis tuae de terra Aegypti ostende nobis mirabilia.
16. Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit æe ruku na usta i uši æe im oglušiti.
16. Videbunt gentes et confundentur super omni fortitudine sua, ponent manum super os, aures eorum surdae erunt;
17. Lizat æe prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Iziæi æe dršæuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.
17. lingent pulverem sicut serpens, velut reptilia terrae. Trementes exibunt de aedibus suis " ad Dominum Deum nostrum " formidabunt et timebunt te.
18.
18. Quis Deus similis tui, qui aufers iniquitatem et transis peccatum reliquiarum hereditatis tuae? Non servat in aeternum furorem suum, quoniam volens misericordiam est.
19. Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opaèine, baci na dno mora sve grijehe naše!
19. Revertetur et miserebitur nostri, calcabit iniquitates nostras et proiciet in profundum maris omnia peccata nostra.
20. Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.
20. Dabis veritatem Iacob, misericordiam Abraham, quae iurasti patribus nostris a diebus antiquis.
