Knjiga Mudrosti, 15

1. A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.

1. Tu autem, Deus noster, suavis et verus es, patiens et in misericordia disponens omnia.

2. Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neæemo griješiti kad znamo da smo tvoji.

2. Etenim, si peccaverimus, tui sumus, scientes potentiam tuam; non peccabimus autem, scientes quoniam apud te sumus computati.

3. Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.

3. Nosse enim te consummata iustitia est, et scire virtutem tuam radix est immortalitatis.

4. Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeæa ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani lièilima

4. Nec enim in errorem induxit nos hominum malae artis excogitatio, nec adumbrantium labor sine fructu, effigies maculata per varios colores,

5. koji u budalama potièu žudnju te žude za neživim oblièjem mrtva lika.

5. cuius aspectus insensatis in concupiscentiam venit, et diligit mortuae imaginis effigiem sine anima.

6. Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih èine ili žele ili štuju.

6. Malorum amatores digni sunt, qui spem habeant in talibus et qui faciunt illos et qui diligunt et qui colunt.

7. Muèi se lonèar i gnjeèi zemlju mekanu: pravi posuðe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva æe kojoj namjena biti - odreðuje lonèar.

7. Sed et figulus, mollem terram premens laboriose, fingit ad usus nostros unumquodque vas; et de eodem luto fingit, quae mundis operibus in usum sunt, vasa, et quae his sunt contraria, omnia similiter; horum autem singulorum vasorum quis utriusque sit usus, iudex est figulus.

8. I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji æe se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži.

8. Et cum malo labore deum vanum fingit de eodem luto ille, qui paulo ante de terra factus fuerat, et post pusillum reducit se, unde acceptus est, repetitus animae debitum.

9. Ne mari on što æe brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natjeèe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine.

9. Sed cura est illi, non quia laboraturus est, nec quoniam brevis illi vita est, sed concertatur aurificibus et argentariis et aerarios imitatur et gloriam praefert, quoniam res supervacuas fingit.

10. Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji,

10. Cinis est cor eius, et terra despectior spes illius, et luto vilior vita eius,

11. jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.

11. quoniam ignoravit, qui se finxit et qui inspiravit illi animam, quae operatur, et qui insufflavit ei spiritum vitalem.

12. Nego misli da je žiæe naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, èak iz zla."

12. Sed et aestimavit lusum esse vitam nostram et conversationem vitae compositam ad lucrum; oportere enim dicit undecumque etiam ex malo acquirere.

13. Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire.

13. Hic enim scit se super omnes delinquere, qui ex terrae materia fragilia vasa et sculptilia fingit.

14. Ali su od svih najluði i jadniji od duše èeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoæ tlaèiše.

14. Omnes enim insipientes et infelices supra modum animae infantis sunt inimici populi tui et per potentiam opprimentes illum.

15. Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni oèima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.

15. Quoniam omnia idola nationum deos aestimaverunt, quibus neque oculorum usus est ad videndum, neque nares ad percipiendum spiritum, neque aures ad audiendum, neque digiti manuum ad tractandum, sed et pedes eorum pigri ad ambulandum.

16. Jer ih èovjek naèini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan èovjek ne može naèiniti boga sebi slièna;

16. Homo enim fecit illos, et, qui spiritum mutuatus est, is finxit illos; nemo enim sibi similem homo poterit deum fingere:

17. i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožnièkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu.

17. cum autem sit mortalis, mortuum fingit manibus iniquis. Melior enim est ipse his, quos colit, quia ipse quidem vixit, cum esset mortalis, illi autem numquam.

18. A èak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih.

18. Sed et animalia miserrima colunt; in insipientia enim, aliis comparata, his sunt deteriora.

19. Na njima nikakve ljepote da bi privlaèile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.

19. Nec pulchra in his inveniuntur, quantum desiderari possit, ut fit in animalium conspectu; effugerunt autem et Dei laudem et benedictionem eius.