Estera, 5

1. Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!"

1. Et factum est die tertio, induta Esther regalibus vestimentis ste tit in atrio domus regiae, quod erat interius contra basilicam regis. At ille sedebat super solium suum in consistorio palatii contra ostium domus.

2. I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reèe: "Govori mi!" [2a] Ona mu reèe: "Spazih te, gospodaru, kao anðela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." [2b] Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila.

2. Et factum est, cum vidisset Esther reginam stantem, placuit oculis eius, et extendit contra eam virgam auream, quam tenebat manu; quae accedens tetigit summitatem virgae eius. (2a) Cumque regio fulgeret habitu et invocasset omnium rectorem et salvatorem Deum, assumpsit duas famulas (2b) et super unam quidem innitebatur, quasi in deliciis; (2c) altera autem sequebatur dominam defluentia in humum indumenta sustentans. (2d) Ipsa autem roseo vultu colore perfusa et gratis ac nitentibus oculis tristem celabat animum et mortis timore contractum. (2e) Ingressa igitur cuncta per ordinem ostia, stetit in aula interiore contra regem, ubi ille residebat super solium regni sui indutus vestibus regiis auroque fulgens et pretiosis lapidibus; eratque terribilis aspectu, et virga aurea in manu eius. (2f) Cumque elevasset faciem, vidit eam sicut taurus in impetu irae suae et cogitans eam perdere clamavit ambiguus: “Quis ausus est introire in aulam non vocatus?”. Et regina corruit et, in pallorem colore mutato, lassa se reclinavit super caput ancillulae, quae antecedebat. (2g) Convertitque Iudaeorum Deus et universae creaturae Dominus spiritum regis in mansuetudinem, et festinus ac metuens exilivit de solio; et sustentans eam ulnis suis, donec rediret ad se, verbis pacificis ei blandiebatur: (2h) “Quid habes, Esther regina, soror mea et consors regni? Ego sum frater tuus, noli metuere. (2i) Non morieris; non enim pro te, sed pro omnibus haec lex constituta est. (2k) Accede!”. (2l) Et elevans auream virgam posuit super collum eius et osculatus est eam et ait: “Loquere mihi”. (2m) Quae respondit: “Vidi te, domine, quasi angelum Dei, et conturbatum est cor meum prae timore gloriae tuae; (2n) valde enim mirabilis es, domine, et facies tua plena est gratiarum”. (2o) Cumque loqueretur, rursus corruit et paene exanimata est. (2p) Rex autem turbabatur, et omnes ministri eius.

3. Kralj joj reèe: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit æeš je!"

3. Dixitque ad eam rex: “Quid vis, Esther regina? Quae est petitio tua? Etiamsi dimidiam partem regni petieris, dabitur tibi”.

4. Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, doðe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila."

4. At illa respondit: “Si regi placet, obsecro, ut venias ad me hodie et Aman tecum ad convivium, quod paravi”.

5. Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja." Kralj dakle doðe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila.

5. Statimque rex: “Vocate, inquit, cito Aman, ut fiat verbum Esther”. Venerunt itaque rex et Aman ad convivium, quod eis regina paraverat.

6. Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit æeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit æe ti!"

6. Dixitque ei rex, postquam vinum biberat: “Quid petis, ut detur tibi, et pro qua re postulas? Etiamsi dimidiam partem regni mei petieris, impetrabis”.

7. Estera odgovori: "Molba mi je i želja,

7. Cui respondit Esther: “Petitio mea et preces:

8. ako sam našla milost u oèima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i uèiniti što želim, da kralj ponovo doðe s Hamanom na gozbu koju æu sutra pripremiti za njih i tad æu postupiti po rijeèi kraljevoj."

8. Si inveni in conspectu regis gratiam, et si regi placet, ut det mihi, quod postulo, et meam impleat petitionem, veniat rex et Aman ad convivium, quod parabo eis, et cras faciam secundum verbum regis”.

9. Toga dana Haman iziðe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim.

9. Egressus est itaque illo die Aman laetus et alacer corde. Cumque vidisset Mardochaeum sedentem in foribus palatii, et non solum non assurrexisse sibi, sed nec motum quidem de loco sessionis suae, indignatus est valde.

10. Haman se ipak svlada. Ode kuæi i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu.

10. Et, dissimulata ira, reversus in domum suam convocavit ad se amicos suos et Zares uxorem suam

11. Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome èime ga je kralj uzvelièao i èime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike.

11. et exposuit illis magnitudinem divitiarum suarum filiorumque turbam, et quanta eum gloria super omnes principes et servos suos rex elevasset.

12. Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik.

12. Et post haec ait: “Regina quoque Esther nullum alium vocavit ad convivium cum rege praeter me; apud quam etiam cras cum rege pransurus sum.

13. Ali me sve to ne može uèiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim."

13. Et, cum omnia haec habeam, nihil me habere puto, quamdiu videro Mardochaeum Iudaeum sedentem in foribus regis”.

14. Reèe mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu uèini dobar, pa on naredi da se podignu vješala.

14. Responderuntque ei Zares uxor eius et ceteri amici: “Iube parari excelsam trabem habentem altitudinis quinquaginta cubitos et dic mane regi, ut appendatur super eam Mardochaeus; et sic ibis cum rege laetus ad convivium”. Placuit ei consilium et iussit excelsam parari trabem.