Fundar 310 Resultados para: tek

  • Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz oèiju naših, da voda poteèe s trepavica naših! (Jeremija 9, 17)

  • Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? (Jeremija 18, 14)

  • I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. (Jeremija 40, 11)

  • Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kraði te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" (Jeremija 48, 27)

  • Stoga mi srce poput frule dršæe za Moabom, srce moje poput frule dršæe za ljudima Kir Heresa: jer propade steèevina koju stekoše! (Jeremija 48, 36)

  • Èujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! (Jeremija 50, 28)

  • Tekliè teklièa prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, (Jeremija 51, 31)

  • Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojnièkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novaèio puk te šezdeset puèana koji se takoðer zatekoše u gradu. (Jeremija 52, 25)

  • U sav glas vièi Gospodu, jecaj, Kæeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noæu. Ne daj poèinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. (Tužaljke 2, 18)

  • Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega. (Tužaljke 3, 48)

  • i ostalih predaèkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod pouèno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke prouèili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu. (Baruh 6, 10)

  • Koji uteku, sklonit æe se u gore kao dolinski golubovi, a ja æu ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, (Ezekiel 7, 16)


“A natureza humana também quer a sua parte. Até Maria, Mãe de Jesus, que sabia que por meio de Sua morte a humanidade seria redimida, chorou e sofreu – e como sofreu!” São Padre Pio de Pietrelcina