Fundar 2551 Resultados para: oda

  • i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' (Knjiga Postanka 24, 44)

  • Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata moga gospodara njegovu sinu. (Knjiga Postanka 24, 48)

  • A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." (Knjiga Postanka 24, 49)

  • Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." (Knjiga Postanka 24, 51)

  • Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noæ. Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" (Knjiga Postanka 24, 54)

  • On im reèe: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" (Knjiga Postanka 24, 56)

  • pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. (Knjiga Postanka 24, 65)

  • I Jahve joj reèe: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva æe se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod æe nad narodom gospodovati, stariji æe služiti mlaðemu." (Knjiga Postanka 25, 23)

  • Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. (Knjiga Postanka 25, 33)

  • Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. (Knjiga Postanka 26, 17)

  • pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. (Knjiga Postanka 26, 20)

  • Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo." (Knjiga Postanka 26, 22)


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina