Fundar 1534 Resultados para: Uza

• Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, (Judita 4, 6)

• i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi. (Judita 4, 7)

• Sinovi Izraelovi uèiniše kako im je naložio Joakim, veliki sveæenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu. (Judita 4, 8)

• Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše nièice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: (Judita 4, 11)

• Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. (Judita 4, 13)

• ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznaèio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatoèiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi. (Judita 5, 18)

• Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli. (Judita 5, 19)

• Ali puk trpi užasno od žeðe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obeæali i da se zakunemo zakletvom koje neæemo prekršiti. (Judita 8, 30)

• Ozija i prvaci rekoše joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!" (Judita 8, 35)

• Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe: (Judita 9, 1)

• "O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao maèem da se osveti tuðincima koji bijahu radi sramote odriješili pas jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obešèastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uèinili. (Judita 9, 2)

• Predao si žene njihove plijenu, a kæeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena meðu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obešèašæenjem svoje krvi i zvali te u pomoæ. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. (Judita 9, 4)