Fundar 1209 Resultados para: RAM
Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega. (Jeremija 3, 25)
Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. (Jeremija 5, 5)
jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice. (Jeremija 6, 13)
Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?" (Jeremija 7, 19)
Mudraci æe biti osramoæeni, prestravljeni i uhvaæeni u zamku. Gle, oni prezreše rijeè Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? (Jeremija 8, 9)
Zato æu žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajaèima. Jer od najmanjeg do najveæega svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice. (Jeremija 8, 10)
Sa Siona dopire tužbalica: 'O, kako smo upropašteni, osramoæeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'" (Jeremija 9, 18)
Odliènici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraæaju se praznih vrèeva, postiðeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. (Jeremija 14, 3)
Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvræi Saveza svog s nama! (Jeremija 14, 21)
Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zaðe još za dana: postiðena, osramoæena je. A što od njih ostane, pod maè æu vræi pred njihovim dušmanima" - rijeè je Jahvina. (Jeremija 15, 9)
Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. (Jeremija 15, 15)
Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. (Jeremija 20, 8)
