Fundar 3449 Resultados para: Kad
I maè æe uæi u Egipat, a strah æe ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sruše. (Ezekiel 30, 4)
I znat æe da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomagaèe njegove. (Ezekiel 30, 8)
Nad Tafnisom pomrèat æe dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokonèa ponos moæi u njemu! Nad njim æe se nadviti oblak, i njegove æe kæeri biti odvedene u ropstvo! (Ezekiel 30, 18)
Da, ojaèat æu ruke kralju babilonskom, a ruke æe faraonove klonuti. I znat æe se da sam ja Jahve kad metnem maè svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom. (Ezekiel 30, 25)
Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveæe zbog njega osuši! (Ezekiel 31, 15)
Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siðoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveæe edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. (Ezekiel 31, 16)
A kada te utrnem, nebesa æu potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom æu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošæu neæe svijetliti. (Ezekiel 32, 7)
'Ucvilit æu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate. (Ezekiel 32, 9)
'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljaèkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat æe da sam ja Jahve. (Ezekiel 32, 15)
I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad èuješ rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. (Ezekiel 33, 7)
Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti æe bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neæe moæi ostati na životu u dan kad sagriješi. (Ezekiel 33, 12)
I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih poèiniše.' (Ezekiel 33, 29)