Fundar 3449 Resultados para: Kad
Da, bit æeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajuæi gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! (Ezekiel 5, 15)
I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje æu pustiti na vas da vas uništim i glaðu zatrem - uništit æu vam i posljednju prièuvu kruha. (Ezekiel 5, 16)
Ali æu ipak poštedjeti neke od vas: ti æe meðu narodima uteæi maèu kad se raspršite po zemljama. (Ezekiel 6, 8)
Tada æe se preživjeli meðu vama spomenuti mene meðu narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubnièko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnièke oèi što poðoše za kumirima njihovim. I tada æe sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniše gadostima svojim. (Ezekiel 6, 9)
i spoznat æe da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali meðu kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. (Ezekiel 6, 13)
A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i meðu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. (Ezekiel 8, 11)
Zato æu i ja sada postupiti s njima jarosno i oèi se moje više neæe sažaliti i neæu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neæu ih uslišiti." (Ezekiel 8, 18)
A kerubini stajahu s desne strane Doma kad èovjek uðe meðu njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, (Ezekiel 10, 3)
Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega. (Ezekiel 10, 5)
A kad on zapovjedi èovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmeðu toèkova što su pod kerubinima", èovjek uðe i stade kraj toèkova. (Ezekiel 10, 6)
Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toèkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toèkovi se ne bi od njih odmicali. (Ezekiel 10, 16)
Kad bi se zaustavili, i toèkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i toèkovi se podizahu, jer duh biæa bijaše u njima. (Ezekiel 10, 17)