Fundar 250 Resultados para: Josip iz Egipta

  • Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" (Knjiga Postanka 43, 16)

  • Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. (Knjiga Postanka 43, 17)

  • Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. (Knjiga Postanka 43, 26)

  • Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" (Knjiga Postanka 43, 29)

  • Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka. (Knjiga Postanka 43, 30)

  • Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe. (Knjiga Postanka 44, 1)

  • A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio. (Knjiga Postanka 44, 2)

  • Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro? (Knjiga Postanka 44, 4)

  • Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" (Knjiga Postanka 44, 15)

  • Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi. (Knjiga Postanka 45, 1)

  • "Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. (Knjiga Postanka 45, 3)

  • Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. (Knjiga Postanka 45, 4)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina