Fundar 18870 Resultados para: Dã
A ja odgovorih: "Zar da bježi èovjek kao što sam ja? Koji èovjek, meni slièan, može uæi u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem." (Knjiga Nehemijina 6, 11)
I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proroštvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili, (Knjiga Nehemijina 6, 12)
da bih, uplašen, uèinio onako te sagriješio. To bi im poslužilo da me ozloglase i da mi se rugaju! (Knjiga Nehemijina 6, 13)
Zid je završen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana. (Knjiga Nehemijina 6, 15)
A kad su èuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to èudo u oèima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš uèinio to djelo. (Knjiga Nehemijina 6, 16)
A onih dana mnogi su židovski velikaši èesto slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije. (Knjiga Nehemijina 6, 17)
I velièali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje rijeèi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši. (Knjiga Nehemijina 6, 19)
A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odliènike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu naðoh zapisano: (Knjiga Nehemijina 7, 5)
Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova: (Knjiga Nehemijina 7, 7)
Paroševih sinova: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva; (Knjiga Nehemijina 7, 8)
sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; (Knjiga Nehemijina 7, 9)
sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; (Knjiga Nehemijina 7, 14)