Fundar 18870 Resultados para: Dã
David zarobi od njega tisuæu bojnih kola, sedam tisuæa konjanika i dvadeset tisuæa pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 4)
Damašèanski su Aramejci bili došli u pomoæ Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe ljudi. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 5)
Postavio je namjesnike u Damašèanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 6)
David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 7)
I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuè od kojega je Salomon naèinio mjedeno more, stupove i tuèano posuðe. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 8)
Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja, (Prva knjiga Ljetopisa 18, 9)
posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tuèanih predmeta. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 10)
I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amaleèana. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 11)
David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 13)
David kraljevaše nad svim Izraelom èineæi pravo i pravicu svemu svome narodu. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 14)
Jojadin sin Benaja bio je nad Kereæanima i Peleæanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 17)
David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut, (Prva knjiga Ljetopisa 19, 2)