Propovjednik, 5

1. Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi.

1. Ne temere quid loquaris, neque cor tuum sit velox ad proferen dum sermonem coram Deo; Deus enim in caelo, et tu super terram: idcirco sint pauci sermones tui.

2. San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi.

2. Multas curas sequuntur somnia, et in multis sermonibus invenietur stultitia.

3. Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

3. Si quid vovisti Deo, ne moreris reddere: displicet enim ei stulta promissio; sed, quodcumque voveris, redde.

4. Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

4. Multoque melius est non vovere, quam post votum promissa non reddere.

5. Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

5. Ne dederis os tuum, ut peccare faciat carnem tuam, neque dicas coram angelo: “Error fuit”; ne forte iratus Deus contra sermones tuos dissipet opera manuum tuarum.

6. Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

6. Ubi multa sunt somnia, plurimae sunt vanitates et sermones innumeri; tu vero Deum time.

7. Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

7. Si videris calumnias egenorum et subreptionem iudicii et iustitiae in provincia, non mireris super hoc negotio, quia excelso excelsior vigilat, et super hos quoque eminentiores sunt alii;

8. Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

8. et terrae lucrum in omnibus est rex, cuius agri culti sunt.

9. Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

9. Qui diligit pecuniam, pecunia non implebitur; et, qui amat divitias, fructum non capiet ex eis; et hoc ergo vanitas.

10. Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda?

10. Ubi multae sunt opes, multi et qui comedunt eas; et quid prodest possessori, nisi quod cernit divitias oculis suis?

11. Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

11. Dulcis est somnus operanti, sive parum sive multum comedat; saturitas autem divitis non sinit eum dormire.

12. I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

12. Est et infirmitas pessima, quam vidi sub sole: divitiae conservatae in malum domini sui.

13. Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

13. Perierunt enim in negotio pessimo; si generavit filium, in summa egestate erit.

14. Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

14. Sicut egressus est de utero matris suae, nudus iterum abibit, sicut venit, et nihil auferet secum de labore suo, quod tollat in manu sua.

15. I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio.

15. Miserabilis prorsus infirmitas: quomodo venit, sic revertetur. Quid ergo prodest ei quod laboravit in ventum?

16. Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

16. Cunctis enim diebus vitae suae comedit in tenebris et in curis multis et in aerumna atque tristitia.

17. Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena.

17. Ecce quod ego vidi bonum, quod pulchrum, ut comedat quis et bibat et fruatur laetitia ex labore suo, quo laboravit ipse sub sole, numero dierum vitae suae, quos dedit ei Deus; haec enim est pars illius.

18. Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

18. Et quidem omni homini, cui dedit Deus divitias atque substantiam, potestatemque ei tribuit, ut comedat ex eis et tollat partem suam et laetetur de labore suo: hoc est donum Dei.

19. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

19. Non enim satis recordabitur dierum vitae suae, eo quod Deus occupet deliciis cor eius.