Knjiga o Jobu, 9

1. Job progovori i reèe:

1. Et respondens Iob ait:

2. "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo?

2. “Vere scio quod ita sit, et quomodo iustificabitur homo compositus Deo?

3. Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu.

3. Si voluerit contendere cum eo, non poterit ei respondere unum pro mille.

4. Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

4. Sapiens corde est et fortis robore; quis restitit ei, et pacem habuit?

5. On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe.

5. Qui transtulit montes, et nescierunt hi, quos subvertit in furore suo.

6. Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

6. Qui commovet terram de loco suo, et columnae eius concutiuntur.

7. Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati.

7. Qui praecipit soli, et non oritur, et stellas claudit quasi sub signaculo.

8. Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao.

8. Qui extendit caelos solus et graditur super fluctus maris.

9. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu.

9. Qui facit Arcturum et Oriona et Hyadas et interiora austri.

10. Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu.

10. Qui facit magna et incomprehensibilia et mirabilia, quorum non est numerus.

11. Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

11. Si venerit ad me, non videbo eum; si abierit, non intellegam.

12. Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?'

12. Si repente arripiet, quis eum impediet? Vel quis dicere potest: “Quid facis?”.

13. Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba.

13. Deus non retinet iram suam, et sub eo curvantur auxilia Rahab.

14. Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem?

14. Quantus ergo sum ego, ut respondeam ei et loquar delectis verbis cum eo?

15. I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

15. Quia, etiamsi iustus essem, non responderem, sed meum iudicem deprecarer;

16. A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

16. et, cum invocantem exaudierit me, non credam quod audierit vocem meam.

17. Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

17. In turbine enim conteret me et multiplicabit vulnera mea etiam sine causa.

18. Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja!

18. Non concedit requiescere spiritum meum et implet me amaritudinibus.

19. Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud?

19. Si fortitudo quaeritur, robustissimus est; si iudicium, quis eum arcesserit?

20. Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

20. Si iustificare me voluero, os meum condemnabit me; si innocentem ostendero, pravum me comprobabit.

21. A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

21. Etiamsi simplex fuero, hoc ipsum ignorabit anima mea, et contemnam vitam meam.

22. Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava.

22. Unum est, quod locutus sum: Et innocentem et impium ipse consumit.

23. I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

23. Si subito flagellum occidat, de afflictione innocentium ridebit.

24. U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

24. Terra data est in manus impii, vultum iudicum eius operit; quod si non ille est, quis ergo est?

25. Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.'

25. Dies mei velociores fuerunt cursore: fugerunt et non viderunt bonum;

26. K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti.

26. pertransierunt quasi naves arundineae, sicut aquila volans ad escam.

27. Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti,

27. Cum dixero: Obliviscar maerorem meum, commutabo faciem meam et hilaris fiam,

28. od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

28. vereor omnes dolores meos, sciens quod non iustificaveris me.

29. Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe.

29. Si autem et sic impius sum, quare frustra laboravi?

30. Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

30. Si lotus fuero quasi aquis nivis, et lixivo mundavero manus meas,

31. u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

31. tamen sordibus intinges me, et abominabuntur me vestimenta mea.

32. Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti.

32. Neque enim viro, qui similis mei est, respondebo; nec vir, quocum in iudicio contendam.

33. Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

33. Non est qui utrumque valeat arguere et ponere manum suam in ambobus.

34. da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

34. Auferat a me virgam suam, et pavor eius non me terreat.

35. Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!

35. Loquar et non timebo eum; quia sic non mecum ipse sum.