Knjiga o Jobu, 10
1. Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteèe slobodno, zborit æu u gorèini duše svoje.
1. Taedet animam meam vitae meae; dimittam adversum me eloquium meum, loquar in amaritudine animae meae.
2. Reæu æu Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
2. Dicam Deo: Noli me condemnare, indica mihi cur me ita iudices.
3. TÓa što od toga imaš da me tlaèiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
3. Numquid bonum tibi videtur, si opprimas me et calumnieris me, opus manuum tuarum, et super consilium impiorum arrideas?
4. Jesu li u tebe oèi tjelesne? Zar ti vidiš kao što èovjek vidi?
4. Numquid oculi carnei tibi sunt, aut, sicut videt homo, et tu videbis?
5. Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
5. Numquid sicut dies hominis dies tui, et anni tui sicut humana sunt tempora,
6. Zbog èega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoæeš razotkriti,
6. ut quaeras iniquitatem meam et peccatum meum scruteris,
7. kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
7. cum scias quia nihil impium fecerim, et sit nemo, qui de manu tua possit eruere?
8. Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet rašèiniš!
8. Manus tuae fecerunt me et plasmaverunt me totum in circuitu; et sic repente praecipitas me?
9. Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah æeš me ponovo vratiti.
9. Memento, quaeso, quod sicut lutum feceris me et in pulverem reduces me.
10. Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uèinio da se k'o sir zgrušam?
10. Nonne sicut lac mulsisti me et sicut caseum me coagulasti?
11. Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
11. Pelle et carnibus vestisti me; ossibus et nervis compegisti me.
12. S milošæu si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
12. Vitam et misericordiam tribuisti mihi, et visitatio tua custodivit spiritum meum.
13. Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
13. Licet haec celes in corde tuo, tamen scio haec in animo tuo versari.
14. da paziš budno hoæu li zgriješiti i da mi grijeh ne proðe nekažnjeno.
14. Si peccaverim, observas me et ab iniquitate mea mundum me esse non pateris.
15. Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem diæi - shrvan sramotom, nesreæom napojen!
15. Et si impius fuero, vae mihi est; et si iustus, non levabo caput, saturatus afflictione et miseria.
16. Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
16. Si superbia extollar, quasi catulum leonis capies me et iterum mirabilem te exhibebis in me.
17. optužbe nove na mene podižeš, jarošæu veæom na mene usplamtiš i sa svježim se èetama obaraš.
17. Instauras testes tuos contra me et multiplicas iram tuam adversum me, et poenae militant in me.
18. Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
18. Quare de vulva eduxisti me? Qui utinam consumptus essem, ne oculus me videret!
19. bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
19. Fuissem quasi non essem, de utero translatus ad tumulum.
20. Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
20. Numquid non paucitas dierum meorum finietur brevi? Dimitte ergo me, ut refrigerem paululum dolorem meum,
21. prije nego æu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
21. antequam vadam, et non revertar, ad terram tenebrarum et umbrae mortis,
22. u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj."
22. terram caliginis et tenebrarum, ubi umbra mortis et nullus ordo, sed sempiternus horror inhabitat”.
