Knjiga Mudrosti, 5

1. A pravednik æe se vedro suèeliti s onima koji ga tlaèiše i koji prezirahu patnje njegove.

1. Tunc stabit iustus in magna constantia adversus eos, qui angustiaverunt illum et qui spreverunt labores eius.

2. Kad ga ugledaju, uzdrhtat æe od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.

2. Videntes turbabuntur timore horribili et mirabuntur in subitatione insperatae salutis

3. Govorit æe meðu sobom, puni kajanja, i uzdišuæi u tjeskobi svoje duše:

3. dicentes intra se, paenitentiam agentes et prae angustia spiritus gementes:

4. "To je onaj komu smo se nekoæ podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošæu i svršetak njegov neèasnim.

4. “Hic erat, quem habuimus aliquando in derisum et in similitudinem improperii. Nos insensati vitam eius aestimabamus insaniam et finem illius sine honore.

5. Kako li se ubrojio meðu sinove Božje i dobio udio svoj meðu svecima?

5. Quomodo computatus est inter filios Dei, et inter sanctos sors illius est?

6. Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.

6. Ergo erravimus a via veritatis, et iustitiae lumen non luxit nobis, et sol non est ortus nobis;

7. Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuæa pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.

7. implicati sumus tribulis iniquitatis et perditionis et ambulavimus per deserta inaccessa, viam autem Domini ignoravimus.

8. Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?

8. Quid nobis profuit superbia? Aut divitiae cum iactantia quid contulerunt nobis?

9. Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas.

9. Transierunt omnia illa tamquam umbra et tamquam nuntius percurrens

10. I kao laða koja sijeèe uzburkano more i traga joj nema kuda proðe niti brazde hrptici njezinoj u valovima;

10. et tamquam navis, quae pertransit fluctuantem aquam, cuius, cum praeterierit, non est vestigium invenire neque semitam carinae illius in fluctibus;

11. ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;

11. aut tamquam avis, quae transvolat in aere, nullum invenitur argumentum itineris, sed alarum sonitu ventus levis verberatus et scissus per vim stridoris commotis alis permeatur, et post hoc nullum signum invenitur itineris;

12. ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina -

12. aut tamquam sagittae emissae in locum destinatum: divisus aer continuo in se resolvitur, ut ignoretur transitus illius.

13. tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a veæ nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloæi se svojoj sasvim istrošismo."

13. Sic et nos, nati, continuo desivimus esse et virtutis quidem nullum signum valuimus ostendere; in malignitate autem nostra consumpti sumus”.

14. I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.

14. Quoniam spes impii tamquam lanugo est, quae a vento tollitur, et tamquam spuma gracilis, quae a procella dispergitur, et tamquam fumus, qui a vento diffusus est, et tamquam memoria hospitis unius diei praeteriit.

15. A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg.

15. Iusti autem in perpetuum vivunt, et in Domino est merces eorum, et cogitatio illorum apud Altissimum.

16. Zato æe iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom æe ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi.

16. Ideo accipient coronam decoris et diadema speciei de manu Domini, quoniam dextera sua teget eos et brachio suo defendet illos.

17. Latit æe se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat æe sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;

17. Accipiet pro armatura zelum suum et armabit creaturam ad ultionem inimicorum,

18. kao oklop obuæi æe pravednost, a kao šljem stavit æe sud bez himbe;

18. induet pro thorace iustitiam et accipiet pro galea iudicium non fictum;

19. uzet æe nepobjedivu svetost kao štit,

19. sumet pro scuto inexpugnabili sanctitatem.

20. a kao maè naoštrit æe žestok gnjev i sav æe svemir poæi s njim u boj protiv bezumnika.

20. Acuet autem duram iram in lanceam et pugnabit cum illo orbis terrarum contra insensatos.

21. Tad æe poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat æe na cilj kao iz nategnuta luka;

21. Ibunt recta emissiones fulgurum et tamquam a bene curvato arcu nubium ad signum insilient,

22. iz bojne sprave izlijetat æe zrna grÓada srdžbom nabijena. Na njih æe voda morska bjesnjeti, i rijeke æe ih potapati bez milosti.

22. et ab ira saxa iaculante ira plenae mittentur grandines; excandescet in illos aqua maris, et flumina concurrent duriter.

23. Dah Svemoæi zapuhat æe protiv njih, izvijat æe ih poput vihora. I tako æe svu zemlju opustošiti bezakonje i opaèina æe prevrnuti prijestolja vladalaèka.

23. Contra illos stabit spiritus virtutis et tamquam turbo dissipabit illos. Et ad eremum perducet omnem terram iniquitas, et malignitas evertet sedes potentium.