Judita, 9

1. Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe:

1. Iudith autem procidit in faciem suam et imposuit cinerem super caput suum et scidit tunicam suam et denudavit, quod induerat, cilicium; et, in ipso quod oblatum erat in Ierusalem in domum Dei incensum vespere illo, clamavit Iudith voce magna ad Dominum et dixit:

2. "O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao maèem da se osveti tuðincima koji bijahu radi sramote odriješili pas jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obešèastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uèinili.

2. “Domine, Deus patris mei Simeon, cui dedisti in manu gladium in ultionem alienigenarum, qui solverunt cingulum virginis in coinquinationem et denudaverunt femur in confusionem et coinquinaverunt matricem in improperium. Dixisti enim: “Non sic erit!”; et fecerunt.

3. I zato si predao pokolju voðe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiðenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.

3. Pro quibus dedisti principes eorum in occisionem et torum eorum, qui erubuit seductione eorum, seductum in sanguinem; et percussisti servos super potentes et potentes super thronos eorum.

4. Predao si žene njihove plijenu, a kæeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena meðu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obešèašæenjem svoje krvi i zvali te u pomoæ. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu.

4. Et dedisti mulieres eorum in praedam et filias in captivitatem et omnia spolia in divisionem filiorum a te delectorum, qui zelaverunt zelum tuum et abominaverunt coinquinationem sanguinis sui et invocaverunt te in adiutorium. Deus, Deus meus, exaudi me viduam.

5. Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što æe biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i buduænost i sve se dogodilo što si umom zasnovao.

5. Tu enim fecisti priora illorum et illa et, quae postea et quae nunc et quae futura sunt, cogitasti; et facta sunt, quae cogitasti.

6. Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviðene.

6. Et astiterunt, quae voluisti, et dixerunt: “Ecce adsumus”. Omnes enim viae tuae paratae, et creatura tua in praescientia.

7. Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoæe pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, luk, praæku i neæe da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove.

7. Ecce enim Assyrii repleti sunt in virtute sua et exaltati sunt in equo et ascensore, gloriati sunt in brachio peditum, speraverunt in clipeis et lancea et arcu et fundibula et nescierunt quoniam tu es Dominus, qui conteris bella;

8. Gospod je tvoje ime. Ti im skrši snagu moæi svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obešèaste tvoje Svetište, da okaljaju Šator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da željezom raznesu uglove žrtvenika tvoga.

8. Dominus nomen est tibi. Tu allide illorum vires, aeterne Deus, comminue illorum plenitudinem in virtute tua et deduc fortitudinem eorum in ira tua. Voluerunt enim polluere sancta tua, coinquinare tabernaculum requiei nominis maiestatis tuae et deicere ferro cornu altaris tui.

9. Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovièku ruku ojaèaj za naumljeno djelo.

9. Respice in superbiam eorum, dimitte iram tuam in capita eorum; da in manu mea viduae, quam cogitavi, virtutem,

10. Pogodi zamamnošæu mojih usana roba s voðom, a voðu s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene.

10. et percute servum ex labiis seductionis meae super principem et principem super servum eius; quassa elationem in manu viduae.

11. Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moæ tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoænik si malenih, potporanj slabih, utoèište napuštenih, spasitelj oèajnih.

11. Non enim in multitudine virtus tua, nec potentia tua neque datum tuum in fortibus, sed humilium es Deus et minorum adiutorium, infirmorum susceptor, abiectorum protector, desperatorum salvator.

12. Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorèe voda, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju!

12. Etiam, etiam, Deus patris mei et Deus hereditatis Israel, dominator caelorum et terrae, creator aquarum, rex totius creaturae tuae, exaudi deprecationem meam

13. Daj mi zamamnu rijeè koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuæe sinova tvojih.

13. et da verbum meum et suasionem in vulnus et livorem eorum, qui adversum testamentum tuum et domum tuam sanctam et verticem Sion et domum retentionis filiorum tuorum cogitaverunt dura.

14. Uèini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moæi i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!"

14. Et fac super omnem gentem tuam et omnem tribum scientiam, ut sciant quoniam tu Deus es universae potestatis et virtutis, et non est alius defensor generis Israel praeter te”.