Judita, 16

1. Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo!

1. Dixitque Iudith: “Incipite Deo meo in tym panis, cantate Domino meo in cymbalis, modulamini illi psalmum novum, exaltate et invocate nomen ipsius.

2. Jer Gospod Bog što dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

2. Tu es Deus conterens bella, qui ponis castra in medio populi tui, ut eripias me de manu persequentium me.

3. Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekriše.

3. Venit Assur a montibus, a borra, venit in milibus virtutum suarum, quorum multitudo obturavit torrentes, et equitatus ipsorum texit colles.

4. Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.

4. Et dixit incensurum se fines meos et iuvenes meos occisurum gladio et mammantes meos daturum ad solum et infantes meos daturum in partitionem et virgines spoliaturum.

5. Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!

5. Dominus omnipotens sprevit illos et confudit illos in manu feminae!

6. Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!

6. Non enim cecidit potens eorum a iuvenibus, nec filii Titanum percusserunt illum, nec alti gigantes superposuerunt se illi, sed Iudith filia Merari in specie faciei suae dissolvit illum.

7. Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašæu mirisnom,

7. Dispoliavit enim se stola viduitatis suae in exaltationem dolentium in Israel. Unxit faciem suam unguento

8. na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini.

8. et colligavit capillos suos in mitra et accepit stolam lineam in seductionem eius.

9. Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe.

9. Sandalum eius rapuit oculum ipsius, et species eius captivam fecit animam illius, et transiit gladius cervicem eius.

10. Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

10. Horruerunt Persae audaciam eius, et Medi turbati sunt constantia ipsius.

11. Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoæni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše!

11. Tunc ululaverunt humiles mei, et exclamaverunt aegrotantes et territi sunt, in altum extulerunt vocem suam et conversi sunt.

12. Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše.

12. Filii puellarum compunxerunt illos et tamquam pueros ultroneos vulnerabant; perierunt a praelio Domini mei.

13. Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!

13. Cantabo Deo meo hymnum novum: Domine, magnus es tu et clarus, mirabilis in virtute et insuperabilis.

14. Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

14. Tibi serviat omnis creatura tua, quoniam dixisti, et facta sunt, misisti spiritum tuum, et aedificata sunt, et non est qui resistat voci tuae.

15. Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æeš i tada milostiv biti.

15. Montes enim a fundamentis agitabuntur cum aquis, petrae autem a facie tua tamquam cera liquescent. Illis autem, qui timent te, propitius adhuc eris.

16. Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.

16. Quoniam pusillum omne sacrum ad odorem suavitatis, et minimus omnis adeps in holocaustum tibi. Qui autem timet Dominum, magnus apud eum semper.

17. Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli jaukati zauvijek."

17. Vae gentibus assurgentibus generi meo! Dominus omnipotens vindicabit illos, in die iudicii visitabit eos, ut det ignem et vermes in carnes eorum, et comburentur, ut sentiant usque in aeternum”.

18. Kada doðoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod oèisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove.

18. Ut autem venerunt in Ierusalem, adoraverunt Deum; et, postquam mundatus est populus, rettulerunt holocaustum Domino et voluntaria sua et munera.

19. Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove.

19. Et attulit Iudith omnia vasa Holofernis, quaecumque dederat ei populus, et conopeum, quod sustulerat de cubiculo ipsius, in consecrationem Domino dedit.

20. Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima.

20. Et populus laetabatur in Ierusalem contra faciem sanctorum per menses tres, et Iudith cum illis mansit.

21. A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuèe u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.

21. Post illos autem dies rediit unusquisque in hereditatem suam, et Iudith abiit in Betuliam et demorata est in possessione sua. Et facta est secundum tempus suum clara in omni terra,

22. Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome.

22. et multi concupierunt eam, et non cognovit vir illam omnibus diebus vitae eius, ex qua die mortuus est Manasses maritus illius et appositus est ad populum suum.

23. Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u peæini Manašea, muža njezina.

23. Et procedens magna facta est valde et senuit in domo mariti sui Manasses annos centum quinque; et dimisit abram suam liberam. Et mortua est in Betulia, et sepelierunt eam in spelunca.

24. Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roðacima svojim i roðacima muža svojega Manašea.

24. Et planxit eam omnis Israel diebus septem. Divisitque bona sua, priusquam moreretur, omnibus proximis viri sui Manasses et proximis ex genere suo.

25. U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

25. Et non fuit adhuc, qui in timorem mitteret filios Israel in diebus Iudith et post mortem eius diebus multis.