Izaija, 2
1. Viðenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:
1. Verbum, quod vidit Isaias filius Amos super Iudam et Ieru salem.
2. Dogodit æe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj æe se stjecati svi narodi,
2. Et erit in novissimis diebus praeparatus mons domus Domini in vertice montium, et elevabitur super colles; et fluent ad eum omnes gentes.
3. nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na Goru Jahvinu, poðimo u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèiti svojim putovima, hodit æemo stazama njegovim. Jer æe iz Siona Zakon doæi, iz Jeruzalema rijeè Jahvina."
3. Et ibunt populi multi et dicent: “Venite, et ascendamus ad montem Domini, ad domum Dei Iacob, ut doceat nos vias suas, et ambulemus in semitis eius”; quia de Sion exibit lex, et verbum Domini de Ierusalem.
4. On æe biti sudac narodima, mnogim æe sudit' plemenima, koji æe maèeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neæe više narod dizat' maèa protiv naroda nit' se više uèit' ratovanju.
4. Et iudicabit gentes et arguet populos multos; et conflabunt gladios suos in vomeres et lanceas suas in falces; non levabit gens contra gentem gladium, nec exercebuntur ultra ad proelium.
5. Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!
5. Domus Iacob, venite, et ambulemus in lumine Domini.
6. Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraèeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuðincima.
6. Proiecisti enim populum tuum, domum Iacob, quia repleti sunt hariolis orientalibus et augures habuerunt ut Philisthim et manus alienis porrigunt.
7. Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema.
7. Repleta est terra eius argento et auro, et non est finis thesaurorum eius;
8. Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi naèiniše prsti.
8. et repleta est terra eius equis, et innumerabiles quadrigae eius; et repleta est terra eius idolis: opus manuum suarum adoraverunt, quod fecerunt digiti eorum.
9. Smrtnik æe se poviti, èovjek sniziti; ne praštaj im.
9. Et incurvavit se homo, et humiliatus est vir: ne dimittas eis.
10. Uði meðu peæine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
10. Ingredere in petram, abscondere in pulvere a facie timoris Domini et a gloria maiestatis eius.
11. Ohol pogled bit æe skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj.
11. Oculi sublimes hominis humiliabuntur, et incurvabitur altitudo virorum; exaltabitur autem Dominus solus in die illa.
12. Da, bit æe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori;
12. Quia dies Domini exercituum super omnem superbum et excelsum et super omnem arrogantem, et humiliabitur;
13. protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih;
13. et super omnes cedros Libani sublimes et erectas et super omnes quercus Basan
14. protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih;
14. et super omnes montes excelsos et super omnes colles elevatos
15. protiv svake visoke tvrðe i svih tvrdih zidina;
15. et super omnem turrim excelsam et super omnem murum munitum
16. protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih.
16. et super omnes naves Tharsis et super omnia navigia pulchra.
17. Oholost ljudska skršit æe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,
17. Et incurvabitur sublimitas hominum, et humiliabitur altitudo virorum; et elevabitur Dominus solus in die illa,
18. i kumiri æe netragom nestati.
18. et idola penitus conterentur.
19. Uðite u rupe meðu peæinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
19. Et introibunt in speluncas petrarum et in voragines terrae a facie formidinis Domini et a gloria maiestatis eius, cum surrexerit percutere terram.
20. U dan onaj: bacit æe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naèini da im se klanja,
20. In die illa proiciet homo idola sua argentea et simulacra sua aurea, quae fecerat sibi, ut adoraret, ad talpas et vespertiliones.
21. kad uteèe u šupljine peæina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
21. Et ingredietur scissuras petrarum et cavernas saxorum a facie formidinis Domini et a gloria maiestatis eius, cum surrexerit percutere terram.
22. Èuvajte se, dakle, èovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?
22. Quiescite ergo ab homine, cuius spiritus in naribus eius. Quanti enim aestimabitur ipse?
