Ezekiel, 37

1. I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.

1. Facta est super me manus Domini et eduxit me in spiri tu Domini et posuit me in medio campi, qui erat plenus ossibus,

2. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe!

2. et circumduxit me per ea in gyro: erant autem multa valde super faciem campi siccaque vehementer.

3. Reèe mi: "Sine èovjeèji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!"

3. Et dixit ad me: “Fili hominis, putasne vivent ossa ista?”. Et dixi: “Domine, tu nosti”.

4. Tad mi reèe: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, èujte rijeè Jahvinu!'

4. Et dixit ad me: “Vaticinare super ossa ista et dices eis: Ossa arida, audite verbum Domini.

5. Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh æu svoj udahnuti u vas i oživjet æete!

5. Haec dicit Dominus Deus ossibus his: Ecce ego intromittam in vos spiritum, et vivetis,

6. Žilama æu vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet æete - i znat æete da sam ja Jahve!'"

6. et dabo super vos nervos et succrescere faciam super vos carnes et superextendam in vobis cutem et dabo vobis spiritum, et vivetis et scietis quia ego Dominus”.

7. I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeðeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati.

7. Et prophetavi, sicut praeceperat mihi. Factus est autem sonitus, prophetante me, et ecce commotio; et accesserunt ossa ad ossa, unumquodque ad iuncturam suam.

8. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

8. Et vidi: et ecce super ea nervi et carnes ascenderunt, et extenta est in eis cutis desuper, sed spiritum non habebant.

9. I reèe mi: "Prorokuj duhu, sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva èetiri vjetra doði, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'"

9. Et dixit ad me: “Vaticinare ad spiritum; vaticinare, fili hominis, et dices ad spiritum: Haec dicit Dominus Deus: A quattuor ventis veni, spiritus, et insuffla super interfectos istos, ut reviviscant”.

10. I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uðe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

10. Et prophetavi, sicut praeceperat mihi, et ingressus est in ea spiritus; et vixerunt steteruntque super pedes suos, exercitus grandis nimis valde.

11. Reèe mi: "Sine èovjeèji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!'

11. Et dixit ad me: “Fili hominis, ossa haec universa domus Israel est. Ipsi dicunt: “Aruerunt ossa nostra, et periit spes nostra, et abscissi sumus”.

12. Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja æu otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!

12. Propterea vaticinare et dices ad eos: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego aperiam tumulos vestros et educam vos de sepulcris vestris, populus meus, et inducam vos in terram Israel;

13. I znat æete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode!

13. et scietis quia ego Dominus, cum aperuero sepulcra vestra et eduxero vos de tumulis vestris, populus meus.

14. I duh svoj udahnut æu u vas da oživite, i dovest æu vas u vašu zemlju, i znat æete da ja, Jahve govorim i èinim' - rijeè je Jahve Gospoda."

14. Et dabo spiritum meum in vobis, et vivetis, et collocabo vos super humum vestram, et scietis quia ego Dominus. Locutus sum et facio”, ait Dominus Deus.

15. I doðe mi rijeè Jahvina:

15. Et factus est sermo Domini ad me dicens:

16. "Sine èovjeèji, uzmi drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.'

16. “Et tu, fili hominis, sume tibi lignum unum et scribe super illud: Iudae et filiis Israel sociis eius. Et tolle lignum alterum et scribe super illud: Ioseph, lignum Ephraim, et cunctae domui Israel sociis eius.

17. I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci!

17. Et adiunge illa unum ad alterum tibi in lignum unum; et erunt in unionem in manu tua.

18. A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoæeš li nam objasniti što to znaèi?' -

18. Cum autem dixerint ad te filii populi tui loquentes: “Nonne indicas nobis, quid in his tibi velis?”,

19. reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet æu drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit æu ga s drvetom Judinim te æu od njih naèiniti jedno; oba æe biti jedno u mojoj ruci.'

19. loqueris ad eos: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego assumam lignum Ioseph, quod est in manu Ephraim, et tribus Israel, quae iunctae sunt ei, et dabo eas pariter cum ligno Iudae et faciam eas in lignum unum, et erunt unum in manu mea.

20. Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naoèigled.

20. Erunt autem ligna, super quae scripseris, in manu tua in oculis eorum,

21. I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove Izraelove iz naroda u koje doðoše, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu.

21. et dices ad eos: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego assumam filios Israel de medio nationum, ad quas abierunt, et congregabo eos undique et adducam eos ad humum suam

22. I naèinit æu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit æe im svima jedan kralj, i oni više neæe biti dva naroda i neæe više biti razdijeljeni na dva kraljevstva.

22. et faciam eos in gentem unam in terra, in montibus Israel; et rex unus erit omnibus imperans, et non erunt ultra duae gentes nec dividentur amplius in duo regna.

23. I neæe se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opaèinama. Izbavit æu ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i oèistit æu ih, i oni æe biti moj narod, a ja njihov Bog.

23. Neque polluentur ultra in idolis suis et abominationibus suis et in cunctis iniquitatibus suis, et salvos eos faciam de universis aversionibus suis, quibus peccaverunt, et mundabo eos, et erunt mihi populus, et ego ero eis Deus.

24. I sluga moj David bit æe im kralj i svima æe im biti jedan pastir. Živjet æe po mojim zakonima, èuvajuæi i vršeæi moje naredbe.

24. Et servus meus David rex super eos, et pastor unus erit omnium eorum; in iudiciis meis ambulabunt et mandata mea custodient et facient ea.

25. Boravit æe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj æe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit æe im knez dovijeka.

25. Et habitabunt super terram, quam dedi servo meo Iacob, in qua habitaverunt patres vestri; et habitabunt super eam, ipsi et filii eorum et filii filiorum eorum usque in sempiternum, et David servus meus princeps eorum in perpetuum.

26. Sklopit æu s njima savez mira; bit æe to Savez vjeèan s njima. Utvrdit æu ih i razmnožiti i postavit æu Svetište svoje zauvijek meðu njih.

26. Et percutiam illis foedus pacis, pactum sempiternum erit eis, et fundabo eos et multiplicabo; et dabo sanctuarium meum in medio eorum in perpetuum,

27. Moj æe Šator biti meðu njima i ja æu biti Bog njihov, a oni narod moj!

27. et erit habitaculum meum in eis, et ero eis Deus, et ipsi erunt mihi populus;

28. I kad Svetište moje bude zauvijek meðu njima, znat æe svi narodi da sam ja Jahve, koji posveæujem Izraela.'"

28. et scient gentes quia ego Dominus sanctificator Israel, cum fuerit sanctuarium meum in medio eorum in perpetuum”.