Evanðelje po Mateju, 22

1. Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

1. Et respondens Iesus dixit ite rum in parabolis eis dicens:

2. "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.

2. “Simile factum est regnum caelorum homini regi, qui fecit nuptias filio suo.

3. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doæi.

3. Et misit servos suos vocare invitatos ad nuptias, et nolebant venire.

4. Opet posla druge sluge govoreæi: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Doðite na svadbu!'"

4. Iterum misit alios servos dicens: “Dicite invitatis: Ecce prandium meum paravi, tauri mei et altilia occisa, et omnia parata; venite ad nuptias”.

5. "Ali oni ne mareæi odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.

5. Illi autem neglexerunt et abierunt, alius in villam suam, alius vero ad negotiationem suam;

6. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

6. reliqui vero tenuerunt servos eius et contumelia affectos occiderunt.

7. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."

7. Rex autem iratus est et, missis exercitibus suis, perdidit homicidas illos et civitatem illorum succendit.

8. "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.

8. Tunc ait servis suis: “Nuptiae quidem paratae sunt, sed qui invitati erant, non fuerunt digni;

9. Poðite stoga na raskršæa i koga god naðete, pozovite na svadbu!'"

9. ite ergo ad exitus viarum, et quoscumque inveneritis, vocate ad nuptias”.

10. "Sluge iziðoše na putove i sabraše sve koje naðoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

10. Et egressi servi illi in vias, congregaverunt omnes, quos invenerunt, malos et bonos; et impletae sunt nuptiae discumbentium.

11. Kad kralj uðe pogledati goste, spazi ondje èovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

11. Intravit autem rex, ut videret discumbentes, et vidit ibi hominem non vestitum veste nuptiali

12. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.

12. et ait illi: “Amice, quomodo huc intrasti, non habens vestem nuptialem?”. At ille obmutuit.

13. Tada kralj reèe poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi.'

13. Tunc dixit rex ministris: “Ligate pedes eius et manus et mittite eum in tenebras exteriores: ibi erit fletus et stridor dentium”.

14. Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

14. Multi enim sunt vocati, pauci vero electi”.

15. Tada farizeji odoše i održaše vijeæe kako da Isusa uhvate u rijeèi.

15. Tunc abeuntes pharisaei consilium inierunt, ut caperent eum in sermone.

16. Pošalju k njemu svoje uèenike s herodovcima da ga upitaju: "Uèitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem uèiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.

16. Et mittunt ei discipulos suos cum herodianis dicentes: “Magister, scimus quia verax es et viam Dei in veritate doces, et non est tibi cura de aliquo; non enim respicis personam hominum.

17. Reci nam, dakle, što ti se èini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"

17. Dic ergo nobis quid tibi videatur: Licet censum dare Caesari an non?”.

18. Znajuæi njihovu opakost, reèe Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?

18. Cognita autem Iesus nequitia eorum, ait: “Quid me tentatis, hypocritae?

19. Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.

19. Ostendite mihi nomisma census”. At illi obtulerunt ei denarium.

20. On ih upita: "Èija je ovo slika i natpis?"

20. Et ait illis: “Cuius est imago haec et suprascriptio?”.

21. Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."

21. Dicunt ei: “Caesaris”. Tunc ait illis: “Reddite ergo, quae sunt Caesaris, Caesari et, quae sunt Dei, Deo”.

22. Èuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.

22. Et audientes mirati sunt et, relicto eo, abierunt.

23. Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaše ga:

23. In illo die accesserunt ad eum sadducaei, qui dicunt non esse resurrectionem, et interrogaverunt eum

24. "Uèitelju, Mojsije reèe: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.

24. dicentes: “Magister, Moyses dixit, si quis mortuus fuerit non habens filios, ut ducat frater eius uxorem illius et suscitet semen fratri suo.

25. Bijaše tako u nas sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.

25. Erant autem apud nos septem fratres: et primus, uxore ducta, defunctus est et non habens semen reliquit uxorem suam fratri suo;

26. Tako i drugi i treæi, sve do sedmoga.

26. similiter secundus et tertius usque ad septimum.

27. A nakon svih umrije i žena.

27. Novissime autem omnium mulier defuncta est.

28. Kojemu æe dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuæu? Jer sva su je sedmorica imala."

28. In resurrectione ergo cuius erit de septem uxor? Omnes enim habuerunt eam”.

29. Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.

29. Respondens autem Iesus ait illis: “Erratis nescientes Scripturas neque virtutem Dei;

30. Ta u uskrsnuæu niti se žene niti udavaju, nego su kao anðeli na nebu.

30. in resurrectione enim neque nubent neque nubentur, sed sunt sicut angeli in caelo.

31. A što se tièe uskrsnuæa mrtvih, zar niste èitali što vam reèe Bog:

31. De resurrectione autem mortuorum non legistis, quod dictum est vobis a Deo dicente:

32. Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"

32. “Ego sum Deus Abraham et Deus Isaac et Deus Iacob”? Non est Deus mortuorum sed viventium”.

33. Èuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.

33. Et audientes turbae mirabantur in doctrina eius.

34. A kad su farizeji èuli kako ušutka saduceje, okupiše se,

34. Pharisaei autem audientes quod silentium imposuisset sadducaeis, convenerunt in unum.

35. a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:

35. Et interrogavit unus ex eis legis doctor tentans eum:

36. "Uèitelju, koja ja zapovijed najveæa u Zakonu?"

36. “Magister, quod est mandatum magnum in Lege?”.

37. A on mu reèe: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

37. Ait autem illi: “Diliges Dominum Deum tuum in toto corde tuo et in tota anima tua et in tota mente tua:

38. To je najveæa i prva zapovijed.

38. hoc est magnum et primum mandatum.

39. Druga, ovoj slièna: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

39. Secundum autem simile est huic: Diliges proximum tuum sicut teipsum.

40. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

40. In his duobus mandatis universa Lex pendet et Prophetae”.

41. Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:

41. Congregatis autem pharisaeis, interrogavit eos Iesus

42. "Što mislite o Kristu? Èiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."

42. dicens: “Quid vobis videtur de Christo? Cuius filius est?”. Dicunt ei: “David”.

43. A on æe njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:

43. Ait illis: “Quomodo ergo David in Spiritu vocat eum Dominum dicens:

44. Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'

44. “Dixit Dominus Domino meo: Sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos sub pedibus tuis”?

45. Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"

45. Si ergo David vocat eum Dominum, quomodo filius eius est?”.

46. I nitko mu nije mogao odgovoriti ni rijeèi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

46. Et nemo poterat respondere ei verbum, neque ausus fuit quisquam ex illa die eum amplius interrogare.