1 Ojaðen zaplakah i poèeh moliti pun tuge:
2 "Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrðe i istina: ti si sudac svijeta.
3 Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom.
4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaèki, zatoèenju, smrti i porugi meðu svim narodima meðu koje si nas razasuo.
5 Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih èinih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.
6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluèi se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorèinu u duši kÓupiti. Zapovjedi da budem osloboðen od ove pokore pa da odem u prostore vjeène: ne odvræi lica svoga od mene."
7 Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca
8 zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reèe joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreæe ni s jednim.
9 Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kæeri!"
10 Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda."
11 I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrða, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.
12 Obraæam, Gospode, lice svoje k tebi i oèi upirem u te.
13 Zapovijedi, Gospode, da poðem s ove zemlje i da više nikada ne èujem one uvrede.
14 Ti znaš, Gospode, da sam èista od svakoga grijeha s èovjekom
15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam sam muževa veæ izgubila: tÓa èemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne èujem onih uvreda."
16 Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Gospodnjom.
17 I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe.
Versículos relacionados com Tobija, 3:
Tobias poglavlje 3 izvještava o molitvi Sare, kćeri Raguela, koja je bila u uznemirenosti zbog demona koji ju je progonio i prestrašio, zbog čega je željela smrt. Tobias, rođak Sara, poslan je da je izliječi i okonča štetu koja ju je proganjala. Ispod je pet stihova povezanih s temama pokrivenim u Tobiasu 3:
Tobias 6:16: "Tada ih je Rafael oboje nazvao i rekao im:" Blizi Boga i proglasite prije svih živih djela koja je učinio za vas, dajući mu glasno zahvaljujući. " Ovaj stih naglašava važnost zahvaljivanja Bogu na njegovim blagoslovima, nešto što se radi u cijeloj molitvi Sarah.
2. Korinćanima 12:7: "I tako da me to ne bi naučilo s veličinom otkrivenja, stavio sam trn u tijelu, sotonijski glasnik, da se šamaram, tako da ne previše previše." Ovaj stih govori o apostolu Paulu, koji se također suočio s glasnikom iz Sotone, kao Sarah, i kako se molio za Boga da mu pomogne.
Jakov 4:7: "Podložno Bogu, ali odupirajte se vragu i on će pobjeći od tebe." Ovaj stih potiče kršćane da se odupru vragu i vjeruju Bogu kako bi im pomogli da prevladaju njihova iskušenja i kušnje.
1 Petar 5:8-9: "Trijezna i budna žeđ, jer se vrag, vaš protivnik, topi, užurbani kao lav, tražeći onima koji mogu progutati; na što se čvrsto opira ispunjena između vaše braće u svijetu. " Ovaj stih govori o potrebi da se budite budni i odupirate se vragu, jer on uvijek traži nekoga tko će pokušati.
Efežanima 6:12: "Jer se ne moramo boriti protiv mesa i krvi, već protiv kneževina, protiv sila, protiv knezova tame ovog stoljeća, protiv duhovnih domaćina zla na nebeskim mjestima." Ovaj stih govori o duhovnoj prirodi bitke s kojom se kršćani suočavaju i kako oni moraju biti opremljeni Božjim oklopom da se odupru vragu.
Chapters: