1 Tobit završi pohvalu.
2 Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio.
3 Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veæ sam blizu da se odijelim od života.
4 Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da æe se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit æe razrušena, a u Mediji bit æe mir za neko vrijeme; naša braæa koja se još nalaze u domovini bit æe razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem æe opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet æe i bit æe pust za neko vrijeme.
5 Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju; onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Božji u njemu bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci:
6 svi æe se narodi uistinu obratiti i bojat æe se Gospoda Boga i pokopat æe svoje idole; svi æe narodi blagoslivljati Gospoda.
7 Onda æe narod njegov hvaliti Boga, a Gospod æe uzdiæi narod svoj i bit æe radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeæi milosrðe prema braæi svojoj.
8 I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti što je nagovijestio prorok Jona.
9 Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.
10 Sinko moj, razmotri što Aman uèini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siðe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.
11 Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi èastan ukop.
12 Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.
13 Tu doživje èasnu starost, èasno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i oèev.
14 Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašæu Ninive.
Versículos relacionados com Tobija, 14:
Tobias 14 pripovijeda kraj priče o Tobiasu, njegovom sinu Tobiasu Jr. i Saraina obitelj. Poglavlje predstavlja starije Tobias, nakon što je živio dug i prosperitetan život zajedno sa svojom obitelji. Savjetuje svome Sinu da poštuje Boga i da ostane vjeran zakonu, a zatim umre u miru. Ispod je pet stihova povezanih s temama pokrivenim u Tobiasu 14:
Propovjednik 7:1: "Bolje je ime dobrog mirisa od dragocjene masti i dana smrti od dana rođenja." Ovaj stih govori o važnosti života i kako se smrt može promatrati kao trenutak puštanja iz zemaljskog života za bolji život na nebu.
Propovjednik 12:13: "Od svega što se čulo, kraj je: boji se Boga i zadržava svoje zapovijedi; jer to je dužnost svih čovjeka." Ovaj stih govori o važnosti počast Bogu i čuvanju njegovih zapovijedi, a to je savjet koji Tobias daje svom sinu na kraju svog života.
Psalam 90:10: "Dani našeg života dolaze u sedamdeset godina, a ako neki, zbog svoje robusnosti, dolaze osamdeset godina, njihova je mjera umorna i dosadna, jer brzo prolazi, a mi letimo." Ovaj stih govori o sažetosti ljudskog života i kako bismo ga trebali mudro koristiti, kao što je to učinio Tobias.
Hebrejima 9:27: "I baš kao što je muškarcima naređeno da umre jednom, nakon toga, prosuđivanje." Ovaj stih govori o sigurnosti smrti i sljedećoj presudi. Kao Tobias, moramo nastojati živjeti svoj život pravedno i ugodno Bogu kako bismo se suočili s presudom s povjerenjem.
2 Timoteju 4:7-8: "Borio sam se s dobrom borbom, završio sam svoju karijeru, zadržao sam vjeru. Od sada je pohranjena kruna pravde, koju će mi Gospodin, samo sudac, dati taj dan tog dana ; i ne samo ja, već i svima koji vole svoj dolazak. " Ovaj stih govori o kraju života i o tome kako će oni koji drže vjeru i vole Boga biti nagrađeni u vječnom životu, poput Tobiasa.
Chapters: