1 Job progovori i reèe:
2 "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo?
3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu.
4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe.
6 Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati.
8 Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao.
9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu.
10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu.
11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
12 Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?'
13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba.
14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem?
15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18 Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja!
19 Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud?
20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava.
23 I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.'
26 K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti.
27 Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti,
28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe.
30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
31 u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32 Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti.
33 Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35 Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 9:
Posao 9 je poglavlje u kojem se posao odražava na Božju pravednost i kako je čovjek nemoguće biti pravedan pred njim. On postavlja pitanje kako ljudsko biće može biti pred Bogom, koji je tako moćan i mudro. Job se također sjeća bijede koja prolazi i koliko nemoćna u slučaju situacije. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Jobu 9:
Psalam 9:7-8: "Ali Gospodin zauvijek kraljuje; uspostavio je svoje prijestolje kako bi prosudio. On sam sudi svijet pravdom; vlada narodom pravednošću." Ovaj stih govori o tome kako je Bog samo u svojim odlukama i kako je pravedni vladar.
Izreke 3:5-6: "Vjerujte u Gospodara svog srca i ne podržavajte se u vlastitom razumijevanju; prepoznajte Gospoda na sve vaše načine i on će ispraviti vaše staze." Ovaj stih govori o povjerenju Bogu, čak i kad se stvari čine nemogućim.
Rimljanima 3:23-24: "Za svi su sagriješili i lišeni su slave Božje, opravdano je slobodno zbog njegove milosti, otkupljenjem koje je u Kristu Isusu." Ovaj stih govori o tome kako su svi sagriješili i ne mogu biti pravedni sami, ali oni se mogu opravdati kroz Isusa Krista.
Izaija 55:8-9: "Jer moje misli nisu vaše misli, niti su vaši načini na moje načine, kaže Gospod. Jer, baš kao što je nebo više od zemlje, tako su i moji načini najviši od vaših načina i moji misli više od vaših misli. " Ovaj stih govori o tome kako Bog ima veću i veću perspektivu od ljudske bića i kako ne možemo u potpunosti razumjeti njihove načine.
Jakov 1:2-4: "Moja braćo, razmislite o činjenici da prolaze kroz razna suđenja, jer znate da dokaz vaše vjere stvara upornost. I upornost mora imati potpunu akciju, tako da možete biti zreli i pravedni, bez nedostatka bilo što. " Ovaj stih govori o tome kako nam suđenja mogu pomoći da rastemo i sazrijemo u našoj vjeri.
Chapters: