1 Ovo je rijeè što doðe Jeremiji od Gospodina:
2 "Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeè. Reci: Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.
3 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa æu boraviti s vama na ovome mjestu.
4 Ne uzdajte se u lažne rijeèi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!'
5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete èinili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,
6 ako ne budete tlaèili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trèali za tuðim bogovima na svoju nesreæu -
7 boravit æu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.
8 Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rijeèi!
9 Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete,
10 a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet èinite nedjela i opaèine?
11 Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina razbojnièka? Ali ja dobro vidim" - rijeè je Jahvina.
12 "Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoæ nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga izraelskoga.
13 Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:
14 od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim uèinit æu isto što sam uèinio i od Šila.
15 Odbacit æu vas od lica svojega kao što odbacih svu braæu vašu, sve potomstvo Efrajimovo."
16 "A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neæu uslišiti.
17 Ne vidiš li što èine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?
18 Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolaèe 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuðim bogovima da me pogrde.
19 Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?"
20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit æu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveæe i na plodove zemlje, rasplamtjet æe se i neæe se ugasiti."
21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.
22 Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.
23 Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa æu ja biti vaš Bog, a vi æete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.'
24 A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, veæ poðoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leða, a ne lice.
25 Od dana kad oci vaši iziðoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.
26 Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.
27 Možeš im sve to reæi, ali te neæe poslušati; zovi ih, neæe ti se odazvati.
28 Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'"
29 Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.
30 "Da, sinovi Judini èine što je zlo u oèima mojim" - rijeè je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;
31 podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kæeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.
32 Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe reæi Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta.
33 A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih poplaši i otjera.
34 Uklonit æu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer æe se zemlja ta pretvoriti u pustinju."
Versículos relacionados com Jeremija, 7:
Jeremija 7 sadrži Riječ Gospodnju usmjerenu prema stanovnicima Jude koji su se okupili u hramu kako bi obožavali Boga, ali koji su griješili i odmakli se od njegovih načina. Poglavlje pokazuje da štovanje Boga mora biti popraćeno pravednim životom i istinskom predanošću, a ne samo praznom i licemjernom vjerskom praksom. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Jeremijom 7:
Ponovljeni zakon 12:5 - "Ali umjesto toga, potražite mjesto koje će Gospodin, vaš bog, odabrati između svih vaših plemena kako bi uspostavio svoje ime i prebivali. Tamo bi trebali ići", ovaj stih naglašava važnost obožavanja Boga u Mjesto koje je odabrao, a ne gdje odaberemo sami.
Matej 7:21 - "Nisu svi koji mi kažu," Gospodine, Gospodine ", ući će u kraljevstvo nebesko, ali samo onaj koji obavlja volju mog Oca na nebu." Ovaj stih ističe da istinsko štovanje Boga uključuje pokoravanje njegovoj volji i živjeti pravedan život.
Psalam 50:14-15- "Ponudi Boga žrtve zahvalnosti i ispuni svoje zavjete najvišim. I priziva me na dan tjeskobe; dostavit ću ih, a vi ćete me počastiti." Ovaj psalam naglašava da istinsko štovanje Boga uključuje zahvalnost i ispunjenje obećanja, kao i povjerenje Bogu za spasenje.
Izaija 1:13-14- "Prestanite donositi beskorisne ponude! Vaš tamjan je odvratan! Za mene; umorna sam od nošenja. " Ovaj stih pokazuje da je štovanje Boga bez pokajanja i promjena života prema njemu beskorisno i odvratno.
2. Korinćanima 6:16-18 - "Kakav sporazum može biti između hrama Božje i idola? Jer mi smo hram živog Boga. Kao što je Bog rekao," Ja ću prebivati s njima i hodati među njima; oni će Budi moj narod. "Stoga, ostavite svoju sredinu i odvojeni, recite Gospodu. Ne diraj nečiste stvari, i primit ću ih." Ovaj stih naglašava važnost biti svetaca i odvajanja od grijeha kako bi Bog prebivao u nama.
Chapters: