1 Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.
2 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi,
3 zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe.
4 A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!'
5 Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima.
6 Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas.
7 Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati neæe,
8 jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit æete iskorijenjeni i postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji?
9 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?
10 Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim."
11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem svoje lice vama, na nesreæu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku.
12 Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, užas, kletva i poruga.
13 Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom.
14 A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neæe uteæi ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe vratiti, osim izbjeglica."
15 I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuðim bogovima, i sve nazoène žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji:
16 "Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo;
17 naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa.
18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali."
19 A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa peèemo kolaèe u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?"
20 Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reèe:
21 "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski?
22 Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje poèiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas.
23 Zbog toga što ste, prinoseæi tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoèanstava ne držaste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas."
24 Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:
25 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obeæaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi æemo se tvrdo držati zavjeta što ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!
26 Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe više izustiti mojega imena; nitko neæe reæi: 'Živoga mi Jahve!'
27 Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do potpunog istrebljenja.
28 I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova.
29 A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti prijetnje moje protiv vas.'
30 Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"
Versículos relacionados com Jeremija, 44:
U Jeremiji 44, Bog osuđuje narod Judeje zbog njihove neprekidne neposlušnosti i ustrajanja da se klanja stranim bogovima. Narod odbija čuti Božju poruku i tvrditi da će i dalje obožavati "kraljicu neba". Bog kaže da će narod pretrpjeti teške kazne zbog svoje neposlušnosti, uključujući uništenje i progonstvo. Ispod je pet stihova povezanih s temama koje se odnose na Jeremiju 44:
Ponovljeni zakon 28:15: "Međutim, ako se ne pokoravate Gospodinu svog Boga i pažljivo slijedite sve svoje zapovijedi i dekrete koje vam danas dajem, sve ove psovke naići će na vas i doći do njih." Ovaj stih pokazuje kako je Bog upozorio narod Jude da se pokorava njihovim zapovijedima ili suočava se s ozbiljnim posljedicama.
Izlazak 20:3-6: "Nećete imati druge bogove prije mene. Nećete ga napraviti isklesanom ikvom lik na nebu, niti ispod zemlje, niti u vodama ispod zemlje. Nećete ni klanjati Oni, za mene, Gospodin, tvoj Bože, ja sam revnosni Bog, koji kažnjava bezakonje roditelja u svojoj djeci do treće i četvrte generacije onih koji me preziru. " Ovaj stih naglašava važnost Božjeg ekskluzivnog štovanja i kako je idolopoklonstvo ozbiljan grijeh.
Izaija 66:3-4: "Onaj koji žrtvuje volove je poput tko ubija osobu; koji nudi ovce je poput tko razbija vrat psa; tko predstavlja ponude žitarica, je li poput tko nudi svinjsku krv; tko izgara tamjan kao tko je tko on Voli idola. Oni biraju svoje načine i zadovoljstvo u svojim gnušima; tako ću i ja odabrati što ih pogađa i prenijeti na njih ono što su se toliko bojali. Jer, kad sam plakao, nitko se nije odgovorio; kad sam rekao, oni su Nisu čuli. Naprotiv, učinili su ono što je bilo loše u mojim očima i odabrali ono što me ne sviđa. " Ovaj stih pokazuje kako Bog zamjenjuje štovanje idola i kako se kažnjavaju oni koji ustraju na slijedeći svoje načine.
2 Kronike 36:16-17: "Ali oni su se preselili s Božjih glasnika, prezirali njihove riječi i ismijavali svoje proroke, sve dok gnjev Gospodnje nije upalio protiv njegovog naroda i nije bilo lijeka. Dakle, on je protiv njih doveo kralja Babilonci, koji su svoje mlade ubijali u mač u svom svetištu i poštedjeli ni mlade, niti žene, ni starije, ni bolesne; predao je rukama svog neprijatelja. " Ovaj odlomak iz drugih kronika opisuje neposlušnost naroda Jude na Božje riječi i upozorenja njihovih proroka. To je neposlušnost rezultiralo gnjevom Božjim i njegovom posljedičnom kaznom, što se očitovalo kroz babilonsku invaziju i masakr ljudi. To se odnosi na Jeremiju 44, gdje prorok ukopava narod zbog nastavka na svoje grešne načine i zbog odbijanja da čuje Božju riječ, što bi dovelo do više božanskog uništenja i kazne. Oba teksta naglašavaju važnost pokoravanja Boga i pokajanja grijeha kako bi se spriječilo božansko gnjev.
Chapters: